Slom malih trgovaca vinskom kapljicom

Prva hrvatska vinoteka, kultni Bornstein, nakon 22 godine uspješnog poslovanja na rubu je egzistencije, tvrdi njezin vlasnik Vlado Borošić, čiju sudbinu ovih dana dijele i mnogi drugi trgovci vinima i distributeri.

Sanader im "ukrao" Božić

Za katastrofalno poslovanje koje je već lani desetkovalo hrvatsku vinsku scenu – i nastavlja se i ovoj godini – Borošić najviše krivi nemogućnost naplate potraživanja te drastičan pad prometa i standarda građana u posljednje tri godine, zbog čega su prihodi Bornsteina prepolovljeni. S oko pola milijuna eura prihoda u 2008. njegova je vinoteka u 2010. pala na 230 tisuća, a potonuće se nastavlja i u 2011. Slično je bilo i s Vivat Finim vinima Borisa Ivančića, koja su u 2008. imala oko 400 tisuća eura neto dobiti, a 2010. su završila s neto gubitkom od 38 tisuća (Bornstein je imao 112 eura dobiti!). Ukupni promet Vivata prije tri je godine iznosio pak 2,8 milijuna eura, a u 2010. 2,3 milijuna. No, za razliku od Borošića, koji za trenutačnu situaciju kaže kako bi "bila smiješna da nije tragična", s obzirom na dugu povijest i ugled njegove vinoteke, Ivančić se nada kako će Vivat 2011. pamtiti kao puno uspješniju od lanjske zbog obećavajuće ljetne sezone. Ipak, treba znati da vinoteke čak 70 do 80 posto prometa ostvaruju posljednja tri mjeseci u godini, tako da je o tome, napominje, još preuranjeno govoriti.

Upućeni tvrde kako je Borošić – i ne samo on – gotovo cijeli svoj biznis izgradio na radu s diplomatima i političarima pa je prvi veći udar doživio 2008., nakon euforije kresanja korporativnih budžeta za božićne darove i domjenke. I Sanaderova vlada odlučila se na drastičnu božićnu štednju pa promet Bornsteina, nadaleko poznatog po posebno kreiranim i unikatnim eno-gastro paketima, za koje su se svi grabili uoči Božića, pada više od 30 posto. Borošić se još tada žalio da nije bilo nijedne narudžbe iz neke državne kompanije.

Uhodani biznis vinoteka, koje su dobar dio kolača izgubile i padom potrošnje u HoReCa kanalu (hoteli, restorani, kafići), dodatno su zakomplicirali i neki novi igrači na tržištu, poput Dobrih vina bivšeg predsjednika uprave Bille Damira Horvata i člana uprave Zagrebačke banke Zvonimira Jurjevića, te naši najveći proizvođači i distributeri vina poput Kutjeva, Badela 1862 i Agrokor vina, koji su dodatno pojačali napore u prodaji i pokrili sve tržišne i cjenovne segmente.

– Poslujemo dobro jer smo najjeftiniji. Imamo korektan izbor vina i cijene koje su najniže na tržištu – objašnjava svoju poslovnu filozofiju Damir Horvat iz prvog hrvatskog nacionalnog lanca vinoteka Dobra vina.

Ističe kako oni ne uvoze vina samo da bi ih uvozili nego ona koja ljudi traže, čime obogaćuju vinsku scenu, a s druge strane, nijedno ne prodaju skuplje nego ono košta i na domaćem tržištu. Hrvatska su pak vina preskupa! Neki ih vinari čak prodaju skuplje kod kuće nego u inozemstvu. No, zna li se da se za kilogram grožđa malvazije, koji košta 4,60 kuna, može dobiti litra vina, a za kilogram vrhunske graševine od 5,20 kuna 0,7 litara, nema teorije da "obično" vino bude skuplje od 15 kuna, dok se u restoranima koji se još nisu naučili na najjeftiniji izvoz domaćih vina putem turizma i "na čašu" ono stoji i više od 120 kuna, tvrdi Horvat.

Usporedba cijena

I usporedbama cijena između supermarketa i Dobrih vina dođe se do zanimljivih otkrića pa nije čudno, kaže Horvat, što i izvan ljetnih mjeseci rastu 5-6 posto tjedno, a u ljetnima su vinoteke u Zadru i Rijeci rasle i po stopi od 15 posto. Kod bijelih vina apsolutno, tvrdi, favoriziraju domaća, koja su sve bolja, čemu su sigurno pridonijele i vinoteke uvozom kvalitetnih i suvremenijih, a jeftinijih vina. Bijelih je tako u Dobrim vinima samo 15 posto iz uvoza, dok na crnima, u kojima se rastače i rinfuzni uvoz iz Makedonije, još treba raditi pa ih je 40 posto uvoz.

– Imamo i dobrih i loših vina, no problem je kad loša prodajemo nerealno – tvrdi Horvat.