Čak 79 posto direktora financija u velikim hrvatskim tvrtkama uvjereno je da smo zemlja s visokim stupnjem porezne nesigurnosti, pokazalo je istraživanje konzultanata iz Deloitta. Pogoršava se trend u odnosu na prošlu godinu kada je nesigurnost priznavalo 72 posto. Glavni razlozi za takav stav česte su zakonske promjene, kao i nedostupnost uputa iz poreznih tijela. Porazno je i da svi ispitanici drže da smo najgora zemlja po poreznoj nesigurnosti.
U Europi se bilježi pad nesigurnosti pa je 54 posto ispitanih u Deloittovoj anketi izrazilo zabrinutost nesigurnošću u poreznom dijelu. Mediteranski svijet bilježi veći dojam porezne nesigurnosti pa je tako uvjerljivo najgori stav talijanskih menadžera koji su u stopostotnom udjelu izrazili izuzetno nesigurno okružje, a u Portugalu je rezultat nešto povoljnijih 97 posto. Zemlje Skandinavije i sjeverne Europe imaju nešto stabilnije sustave.
Da bi gospodarstvo bilo konkurentnije kada bi se porezi manje mijenjali, misli više od 70 posto hrvatskih direktora financija koji upravo u dugim poreznim sporovima, čestim izmjenama poreza i nedorečenosti poreznih rješenja vide glavni izvor nesigurnosti. To je ujedno i razlog za ocjenu Hrvatske kao antiinvesticijske destinacije. U Deloittu kažu da potencijalni ulagači traže odgovor na pitanje kakvi ih porezi čekaju u idućih 10 godina, što konzultanti ne mogu odgovoriti sa sigurnošću. U mnogim zemljama postoji pravilo po kojem ulagač podliježe propisima koji su vrijedili u vrijeme plasmana kapitala, dok u Hrvatskoj preko noći mijenjaju propise.
Strani ulagači teško razumiju obvezu plaćanja članarine Hrvatskoj turističkoj zajednici, HGK-u, doprinos Hrvatskim šumama, kao i spomeničke rente upozorava Dražen Nimčević, voditelj Odjela poreznog savjetovanja u Deloittu.
Napominje da smo nekonkurentni u više područja, ali ističe komunalne naknade u nekretninskom dijelu koje su višestruko veće nego one u Bugarskoj i Rumunjskoj te oporezivanje rada. Za primjer, čak i nakon izmjena poreza na dohodak udio ukupnog troška plaće dijeli se po omjeru 63 posto za državu, a tek 37 posto za zaposlenika. Za usporedbu, BIH ima doprinose od 31 posto na koje se obračunava porez od 10 posto pa oko 63 posto ukupnog troška plaće dobiva zaposlenik, a oko 37 posto ide državi. U Hrvatskoj čak i na manje plaće državi ide barem pola ukupnog izdvajanja za zaposlenika. Slovačka ima visoke doprinose, ali je limitirala maksimalni iznos za plaćanje doprinosa na 1500 eura dok u Hrvatskoj taj limit iznosi 7500 eura, što znači da gotovo svi moraju platiti doprinose. Zanimljivo, iako su direktori financija ozbiljno kritizirali porezne vlasti, njih 85,7 posto izjavilo je da je u dobrim odnosima sa svojim poreznim referentima, što je iznenadilo čak i konzultante, a nijedan od njih nije iskoristio istraživanje da se na njih požali. Istraživanje je provedeno u 29 zemalja Europe, od kojih je 21 članica Europske unije, a na pitanja konzultanata odgovaralo je 800 direktora financija, među kojima je bilo sedamnaest njih iz Hrvatske.
>> 'Ako smo strateška industrija, zašto država reže cijene lijekova'
Treba im objasniti da je namjena doprinosa za HGK nalik da američki poslovnjaci slovom zakona moraju izdvajati doprinos za palaču Hugh Hefnera. Sve će im se razjasniti tog trena!