– Do sada smo u sisačku željezaru uložili 25 milijuna eura i uspjeli smo stvoriti temelje za proboj na kompleksno tržište naredne godine – rekao je Andrea Landini, predsjednik uprave ABS-a Sisak tijekom jučerašnjeg obilaska pogona sa sisačko-moslavačkom županicom Marinom Lovrić Merzel.ABS je veći dio pogona sisačke željezare kupio u lipnju 2012. godine od američkog CMC-a, koji se iznenada povukao. Od tada su obnavljali i modernizirali pogone kako bi postigli zadovoljavajuću kvalitetu proizvodnje čelika, u skladu s kvalitetom proizvoda u matičnoj talijanskoj tvrtki.
– Naši proizvodni planovi u idućoj godini uključuju proizvodnju 25.000 tona čeličnih okruglica mjesečno i povećanje zaposlenosti na 250 radnika – rekao je Landini.U ABS-u trenutačno radi 175 radnika, a zbog jeftinije električne energije proizvodi se samo u noćnoj smjeni. U tvrtki ističu kako su postigli kvalitetu čelika konkurentnu specifičnom tržištu specijalnih čelika, a riječ je o autoindustriji i sličnim proizvodnim granama na koje se teško probiti
.– Zadnjih 20 godina Željezara je preživljavala, no napokon smo dobili tehnologiju za budućnost. I po kvaliteti i po količini proizvodnog čelika možemo svima konkurirati – rekao je menadžer čeličane Nikola Brodarac.– Vrlo nam je bitna ozbiljna namjera Danielija za Željezaru Sisak. A također je bitno reći da su od 25 milijuna eura investicije, tri milijuna eura odradile domaće tvrtke – rekla je županica Marina Lovrić Merzel. Sisačka Željezara zapošljavala je 2000 radnika, a od privatizacije, koncem devedesetih, promijenila je dva ruska i jednog američkog vlasnika.
Prema zadnjoj Analizi psloovanja za 1989g Zeljezara Sisak je imala 12300 zaposlenih djelatnika. Prema tome ove brojke o broju zaposlenih,koje se sada navode su zanemarive velicine .Prizvodili smo 210 000 tona sirovog zeljeza 330 000tona celika i 450 000 tona celicnih cijevi.Manjkom celika smo se snabdjevali iz Smederevske Zeljezare.Ovo treba istaci da se vide samo neke od ondasnjih i sadasnjih pokazatelja.Cesta od Zeljezare do Viktorovca je bila mokra od zaostale emulzije u cjevim,sto govori da su cijevi s proizvodne linije i naknadne hidroprobe odmah isle kupcu odnosno na trziste deficitarno cijevima.Ako Zeljezara nije pratila razvojne tokove u cemu je neprocjenjivi grijeh njenog taasnjeg rukovodstva u ovoj proizvodnji zasto je unistena NOVA koksara u Bakru,kada nedaleko u Trstu jos radi Koksara stara 100god.Kada ce akteri ovog "brodoloma", biti bar prozvani,da siscani vide tko im je oduzeo kruh taj nasusni.