Todoriću EBRD treba zbog novih kredita

Jean Lemierre, direktor Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koji odrađuje svoj drugi, zadnji mandat osobno je potaknuo i pratio najveće ulaganje EBRD-a u privatni sektor u Hrvatskoj, dokapitalizaciju Agrokora s 110 milijuna eura. Iako je prije nekoliko godina na Agrokorovo širenje u Hrvatskoj i regiji gledao kao na vrlo rizične poteze, upravo je ekspanzija Agrokora ponukala EBRD-ova čelnika da najveću domaću prehrambenu kompaniju odredi kao tvrtku u koju je moguće uložiti toliki novac.

Plan EBRD-a za 2006. je ulaganje od 150 do 200 milijuna eura u Hrvatsku, što znači da su skoro ispunili određnu kvotu samo s Agrokorom. A poznavajući strategiju ulaganja te međunarodne institucije, koja ostavlja malo prostora riziku, čini se da idu na sigurno i uz to profitabilno višegodišnje ulaganje. Da se ovakav potez dogodio primjerice 2000., kada je EBRD Agrokor kreditirao s 170 milijuna eura, ta kompanija vjerojatno ne bi imala sadašnje dimenzije ni prihod od 13 milijardi kuna, jer EBRD ne bi dozvolio ili bi pokušao spriječiti sve ono što je rizično ili bi dovodilo u pitanje njihova ulaganja.

Teško partnerstvo
Dijelom zbog toga, a i nepripremljenosti hrvatskih kompanija ta institucija dosad nije previše ulagala u privatni sektor. Od 1.3 milijarde eura ukupnih investicija u Hrvatsku glavnina je otišla u kreditiranje infrastrukture, a tek par stotina milijuna eura u equity poduzeća. Upravo sada EBRD nastoji strateški preokrenuti trend. Doduše, namjera postoji i od ranije kada se pokušalo s Lurom zavrtjeti veliki posao, dokapitalizacija tvrtke s čak 25 posto udjela, no sve je to na kraju propalo. Fijasko s Lurom i duga obrada Todorića govori da partnerstvo s EBRD-om nije lagano, niti prihvatljivo u određenom trenutku.

Ivica Todorić procijenio je da tek sada njegova kompanija može profitirati od činjenice da EBRD prodaje 8,3 posto dionica Agrokora, a dobiva 110 milijuna eura. Prije svega Agrokor je velika i složena kompanija s izrazitim akvizicijskim afinitetima i liderskim ambicijama u regiji. Teško je danas u bilo kojoj zemlji, a pogotovo u državama bivše Jugoslavije bez obzira na reference kupovati iole značajnije tvrtke, a bez međunarodnih kapitalnih relacija. Stoga Agrokor sada dobiva  na neki način pokriće s EBRD-om  nije samo hrvatska tvrtka, pa niti samo obiteljska  nego ravnotežu dobiva u uglednoj međunarodnoj instituciji.

Druga važna posljedica sklapanja aranžmana u Londonu lakši je pristup kreditnom novcu. Već prošloga vikenda vrh Agrokora dogovara zajam s nizozemskom bankom ABN Amro kao vodećom članicom sindikata banka koje Agrokoru trebaju odobriti oko 450 milijuna eura. Agencije za rejting nakon ulaska ERBD-a u Agrokor značajno smanjuju rizik domaćoj kompaniji. Koliko će opstati brak Agrokora i EBRD-a tek će se vidjeti, planiran je na 6,5 godina kada EBRD izlazi iz investicije.

Agrokor na burzi
Poželjno bi bilo kada bi taj izlazak završio s IPO-om ili izlaskom dionica na burzu, što znači njihovom znatno većom cijenom od početne. Partnerski odnosi se mogu raspetljati i ranije, otkupom dionica od strane Agrokora. U svakom slučaju tek će vrijeme pokazati koliko koja strana dobiva od ovoga posla i treba li tako nastaviti godinama dalje. EBRD ima jednog člana u NO-u Agrokora, ali i premali  broj glasova da bi bitnije utjecao na poslovne odluke.

Vjerojatno će taj utjecaj biti veći nego što omogućuje vlasnički udjel, ali teško je vjerovati da je Todorić pristao ključne strateške odluke dijeliti s EBRD-om. Lemierre je na svečanom potpisivanju uostalom naglasio da u Agrokor ulaze zbog tri ključne stvari  dobrog menedžmenta, dobrih proizvoda i dobre strategije, što pokriva sve segmente i traži tek nadzor nad dogovorenim odnosima partnera.