Treća industrijska revolucija: Civilizaciju spašava novi energent

Tijekom sljedećih godinu ili dvije mora se pokrenuti krupan znanstveni i razvojni program kako bi se spriječila opća klimatska katastrofa, ali i stalo na kraj svjetskim problemima koji prijete uzdrmati civilizaciju, zaključak je godišnje konferencije AAAS-a (Američko udruženje za razvoj znanosti) koja je održana u San Franciscu.

Potrebna treća industrijska revolucija
 Potrebna nam je treća industrijska revolucija, koju moramo provesti što prije  upozorio je Hans Joachim Schellnhuber, voditelj klimatskih istraživanja na institutu u Potsdamu. S njime se, među inima, složio i Steven Chu s Univerziteta Berkeley.
 Ono što učinimo u sljedećih 50 godina oblikovat će svijet tijekom sljedećih stoljeća i tisućljeća  rekao je.
Predsjedavajući AAAS-a John Holdren nabrojio je na konferenciji pet najvećih izazova koji, svaki pojedinačno čovječanstvu i svijetu kakav poznajemo može doći glave. Od 192 države u svijetu, svaka je pogođena najmanje jednim od sljedećih pet problema: glad, neproduktivno iskorištavanje poljoprivrednog tla, šuma i oceana, neracionalno raspolaganje vodom, korištenje energije, proizvodnja koje teško remeti globalnu klimu te stalna prijetnja od nuklearnog sukoba.
Iako AAAS nakon šest godina sukoba s Bushovom administracijom više nema utjecaj koji je imao nekoć, Holdren drži da znanstveni svijet svoj utjecaj može ostvariti upoznavanjem javnosti sa znanstvenim činjenicama te da je u ključnim pitanjima dovoljno utjecati na zemlje članice skupine G8 te Indiju, Meksiko, Kinu, Brazil i Indoneziju.

Pronalazak novih izvora energije pokrenuo je obje industrijske revolucije. Imajući na umu sve izgledniju svjetsku krizu zbog nafte, danas je sve jasnije da je pronalazak izvora čiste, jeftine i svakome dostupne energije zadatak o kojemu ovisi spas civilizacije. Dr. Uroš Desnica iz Instituta "Ruđer Bošković" ne dvoji da se naftnom dobu bliži kraj.
 Kameno doba nije prestalo zbog nedostatka kamena pa će i doba nafte prestati znatno prije nego što nestane nafte  poslužio se dr. Desnica popularnim citatom, izrazivši uvjerenje da će se za 30-ak godina iz obnovljivih izvora energije pokrivati 40 posto potrošnje.
 U svijetu se danas iz obnovljivih izvora dobiva između 10 i 15 posto energije, od čega 58 posto iz velikih hidroelektrana  rekao je dr. Desnica i naglasio da se u Hrvatskoj više od 99,5 posto takve energije dobije iz velikih hidroelektrana, a tek ostatak iz tzv "alternativnih izvora".
 Teoretski bi već danas bilo izvedivo namiriti na obnovljiv način svu potrebnu energiju spregom sunčevih i vodikovih tehnologija. Sunčeva energija koja dopire do Zemlje daleko premašuje sve ljudske potrebe, a vodikove tehnologije mogu osigurati pohranu energije u neograničenim količinama. Zamjena klasičnih izvora obnovljivima događat će se, vjerojatno, postupno  rekao je dr. Desnica.

Fuzija i hladna fuzija
Od dr. Đure Miljanića iz Instituta "Ruđer Bošković" doznajemo da se danas oko 16 posto energije u svijetu dobiva iz 435 nuklearnih reaktora. Hrvatska kao vlasnica 50 posto nuklearke u Krškom njome podmiruje sedam posto svoje potrošnje. Riječ je o energiji koja se dobiva fisijom, cijepanjem jezgri teških atoma.
Iako je proizvodnja takve energije svakako manje štetna za okoliš od energije dobivene naftom, nusproizvod njene proizvodnje opasan je radioaktivni otpad. Stoga se već pola stoljeća sanja o sigurnijoj fuzijskoj nuklearnoj energiji, koja bi se dobivala spajanjem jezgri lakih elemenata.
 Procjenjivalo se da će već potkraj prošlog stoljeća biti u pogonu komercijalne fuzijske elektrane, no sada se predviđa da će do toga doći tek polovicom ovog stoljeća. Sljedeće će godine u Francuskoj početi gradnja postrojenja ITER (Međunarodni termonuklearni eksperimentalni reaktor), koji bi u pogon trebao biti pušten 2016. Planiraju se postići temperature i do stotinjak milijuna kelvina, koliko je potrebno da se "zapali" gorivo (smjesa vodikovih izotopa, deuterij i tricij), a energija dobivena fuzijom u središnjem dijelu reaktora bila bi desetak puta veća od one koja je tamo dovedena  kaže dr. Miljanić.

Suša, glad i prazni oceani
Energija, pak, nije jedini problem koji tišti čovječanstvo.
 Na Zemlji se od gladi i pothranjenosti umire više nego od bilo kojeg drugog pojedinačnog uzroka, uključujući ratove, revolucije, duhan, alkohol i spolne bolesti zajedno, i to u svijetu u kojem istovremeno postoji i hiperprodukcija hrane  kaže dr. Slavko Perica, ravnatelj Instituta za jadranske kulture. Šume su opet poseban problem pa dr. Perica navodi kako je u posljednjih nekoliko stotina godina, od čega najviše u posljednjih pedesetak, površina pod šumama na Zemlji smanjena oko 20 posto. Za toliko je povećan postotak pustinja i polupustinja.
U svijetu u kojemu se pustinje šire, voda postaje strateški važna pa se već vode ratovi za vodu, kao već poznati sukob Izraela i Jordana. Dr. Ognjen Bonacci, dopredsjednik UNESCO-ova hidrološkog programa navodi Japan kao primjer dobra gospodarenja vodom, a kao rasipnik opet iskače SAD. U takvom svijetu, upozorava dr. Bonacci, u Hrvatskoj se podzemne vode iskorištavaju bez dovoljnih istraživanja o rezervama, što bi nam se uskoro moglo osvetiti.
Napokon, kao jedan od gorućih problema današnjice na konferenciji AAAS-a istaknut je i problem pretjerana izlova ribe u oceanima, na što upozorava i dr. Ivona Marasović, ravnateljica Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
 
Prelov je utvrđen i u otvorenim vodama Jadrana, uključujući naš ZERP, kao i u talijanskom epikontinentalnom pojasu. U našim teritorijalnim vodama situacija je znatno bolja, ali tek dijelom zahvaljujući zakonodavstvu, a više zbog naše slabo razvijene ribarske flote  kaže dr. Marasović.
Čovječanstvu, koje je izgradilo svijet na ovakvim temeljima, upozoravaju znanstvenici, prijete prazni oceani, sve toplija klima s uraganima i sušama, veličanstveni gradovi u mraku zbog pomanjkanja energije, a za nekoliko desetljeća i opća glad za veći dio svjetskog stanovništva. U svijetu koji je čovjek sam oblikovao znanstvenici su, čini se, pozvani hitno popraviti štetu izazvanu zloporabom znanosti i razvoja industrije. Ima li čovječanstvo snage dokazati da je doista zrelo baštiniti jedini planet na kojem živi?