Proračuni koje je potpisivao Mate Crkvenac planirani su bolje od Šukerovih. Takav zaključak sugerira najnovije istraživanje Instituta za javne financije “Kratka povijest rebalansa hrvatskog državnog proračuna 1999.-2009.”, koje pokazuje da je u 11 godina Hrvatska imala čak 14 rebalansa, svake godine po jedan, 2001. dva, a prošle čak tri rebalansa.
U tih jedanaest godina ukupni su prihodi pravilno procijenjeni samo dvije godine, i to 2002. i 2003., kada je resor financija vodio prof. dr. Mato Crkvenac. Istodobno, najveći raskorak između planiranog i ostvarenog bio je 2007. i 2008. godine. Tada je Šuker, da li iz neznanja ili možda lukavstva, tijekom godine prikupio puno više nego što je na početku očekivao pa su rastrošni Sanaderovi ministri imali manje vremena i prostora za razbacivanje državnim milijunima.
Politička motivacija
– Nešto što bi trebalo biti izvanredno i zbog čega u dobro uređenim državama znaju padati ministri financija, pa čak i čitave vlade, u Hrvatskoj je tako normalno da se s rebalansom kalkulira već na početku godine, navode autorice Dunja Beš i Katarina Ott te dodaju da hrvatske vlade redovito pripremaju i predlažu proračune motivirani političkim odlukama.
Inače, 1999. godine, posljednje u nizu ondašnje desetogodišnje vladavine HDZ-a proračun je težio 49 milijardi kuna, a sada se rashodi penju na 122 milijarde. Ove bi se godine prihodi trebali spustiti na razinu iz 2007., kad je od poreza prikupljeno 108 milijardi kuna.
Koliko su potkraj 2008. politički apetiti bili nerealni (ili ljudi koji su pripremali proračun kratkovidni?), vidi se po tome što su izglasali proračun kojim su planirali od poreza prikupiti čak 124 milijarde kuna!!! Sad se taj plan u četvrtom naletu kreše na 108 milijardi.
Uvijek viši rashodi
Svake godine kad su bili parlamentarni izbori (2000., 2003. i 2007.) rebalansima su značajno povećavani rashodi za zaposlene i socijalne naknade. Tako su 2007. za oko 700 milijuna kuna povećana davanja za zaposlene, dok su socijalne naknade povećane kao nikad prije i nikad poslije, za čak 1,7 milijardi kuna.
Pravilo je za Hrvatsku da gotovo svaki rebalans znači povećanje rashoda, bez obzira na to rastu li prihodi ili se smanjuju. Sabor bi i danas trebao prihvatiti rebalans, u kojemu se priznaje pad prihoda od 4,5 milijarde kuna, ali istodobno rashodi rastu za nepunu milijardu kuna.
Autorice istraživanja ističu da je ministar financija taj koji bi trebao paziti na fiskalnu odgovornost i ne smije popuštati pritiscima.
– U njegovim je rukama državna riznica iz koje se obavljaju sva plaćanja, pa bi upravo ministar financija morao grčevito braniti doneseni proračun – a ne pristajati na neplanirana predizborna povećanja. Ako je u Vladi u tome onemogućen, uvijek mu preostaje mogućnost ostavke, navode znanstvenice.
Uz primjedbe Svjetske banke, pritisak na aktualnog ministra dolazi, eto, i iz domaćeg dvorišta.
A zašto IJF nije napravio analizu proračuna i prije ovog razdoblja, pa i ratnih godina? Zato jer bi morali reći ljudima da smo imali i nekih godina kad nam je proračun bio u suficitu. Ovako ispada da je jedino Mate i SDP bio u stanju donekle procijeniti i isplanirati proračun, a to jednostavno nije istina. Za vrijeme esdepenjarske vladavine država se zadužila više nego ikad prije, i sve vlade nakon trećejanuarskih izbora su sve dublje Hrvatsku gurale u blato. Imali smo mnogo bolje planiranih proračuna i za vrijeme rata i godina u kojima smo bili u plusu nakon rata, a o tome ni riječi. Zanimljivo...