U našim proizvodima nema dodataka, to je priroda u bočicama

Američka borovnica više je mesnata, nema soka i koristi se za jelo, a od sibirske borovnice pravi se najbolje voćno vino, podučava nas 24-godišnji Matija Andrašević, po zvanju tehničar za računalstvo, po zanimanju ekološki poljoprivrednik koji uzgaja bobičasto voće i prerađuje ga.

Kupovao zapuštenu zemlju

Pokazujući nam paletu ekoproizvoda sa svoga gospodarstva – džemove, matični sok aronije, kupinovo vino i tek ubrano voće – govori kako je obiteljsko gospodarstvo registrirao odmah nakon dovršetka školovanja, 2016. Matija je mladić iz zagrebačke Dubrave, odlučio je svoju poslovnu priču okrenuti u drugom smjeru. Počeo je s uzgojem aronije i kupine, prva je njegova parcela bila veličine četiri tisuće četvornih metara, pa je kupovao još zemlje koja je trideset godina bila zapuštena, s roditeljima i trojicom braće je raskrčivao, okrupnjivao parcelu i danas na gotovo tri hektara uzgaja bobičasto voće – američku i sibirsku borovnicu (haskap), kupine, maline, aroniju i ribizl. Zna svaki detalj o ljekovitim svojstvima toga voća pa govori kako aronija, između ostalog, tijelo pročišćava od toksina i ublažava migrene, maline su niskokalorične, bogate vlaknima, vitaminom C, kalijem i folatima, američka borovnica je bogata nutrijentima, haskap ima antikancerogena, protuupalna i protualergijska svojstva...

Video: Edina Zuko/PIXSELL

– U proizvodima s našeg gospodarstva, napravljenima isključivo od voća s naše plantaže, nema baš nikakvih dodataka, to je čista priroda u bočicama – kaže Matija. Otkriva nam kako je san njegovih roditelja Dubravke i Roberta bio imati voćnjak, no ne ovako veliki kao što je njegov:

– Bili su to njihovi snovi, ali postali su i moji – govori.

Danas, pet godina nakon što se odlučio na svoju tvornicu pod vedrim nebom, kaže da mu ni trenutka nije žao i da bi volio kada bi se više mladih posvetilo poljoprivredi. Pred sobom ima jasnu viziju kako će se razvijati u budućnosti pa kaže da će proširiti voćnjak za barem još pola hektara, okrenuti se i turizmu i napraviti voćarske kleti u kojima će se moći kušati bobičasto voće i proizvodi, organizirat će i team buildinge, ali i savjetovanja za one koje žele krenuti njegovim stopama. A i svake će godine nastojati tržištu ponuditi barem jedan novi proizvod.

– Klasičan i dosadan uredski posao zamijenio sam pustolovnim uredom zvanim bobičasto voće i ured preselio na selo, u polje. Mladi danas bježe iz sela i jure za brzim i nezdravim životom. A ja mislim da je selo veoma važan čimbenik za život čovjeka jer bez seljaka i poljoprivrede nema ni prehrambenih proizvoda potrebnih za zdraviji život. Smatram da ljude, a posebice mlade ljude, treba poticati da se bave poljoprivredom. Ponekad nemate sigurnost i radno vrijeme, ali zajedničkim snagama možemo to popraviti, unaprijediti poljoprivredni sektor i biti konkurentniji na tržištu, ali i potaknuti ljude da povedu računa o svome zdravlju – u dahu izgovara.

Tri hektara – motikom

Na Matijinu gospodarstvu, na kojem radi i cijela njegova obitelj – roditelji Dubravka i Robert te braća Antonio, Alen i Robert – devedeset posto posla obavlja se ručno. Traktor i nemaju:

– To je tri hektara motikom. Svaku smo biljku Matija i ja oplijevili barem 50 puta – govori Matijina majka Dubravka. S obzirom na to da su nasadi na strmom terenu, kako bi svaki pedalj zemlje bio iskorišten, na kaskadama su posađene višnje, trešnje, jabuke, kruške, šljive i lješnjak. Većina je “glavnog” voćnjaka, oko 60 , prekrivena mrežama, da bi bio zaštićen i od vremenskih nepogoda i od ptica. Navodnjava se kišnicom, kroz sustav kap na kap. Sve kad bi i htio, drukčije ne bi mogao jer u zaselku u kojem je voćnjak vode nema, a struju je dobio tek nedavno. Sjedište je Matijina obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Zagrebu, gdje se nalaze skladišni prostor i prerada, a voćnjak je u Moslavini, u Voloderu nedaleko od Popovače. I tu dolazimo do apsurda. Matija ne može dobiti novčanu potporu Grada Zagreba jer je njegova zemlja u Sisačko-moslavačkoj županiji. A ne može ju dobiti ni u tu gdje radi jer je sjedište njegova gospodarstva u Zagrebu, gdje i plaća sve doprinose.

Više je sreće imao s fondovima EU, na jedinom natječaju na koji se do sada prijavio, onome za razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava, bespovratno dobio 15 tisuća eura.

– Planiram nove prijave na natječaje iz fondova EU jer ćemo tako modernizirati i unaprijedi kvalitetu kako našeg rada tako i vlastitog imanja – govori Matija nakon što smo se iz voćnjaka uputili prema kući koju su Andraševići prije nekoliko dana kupili u Voloderu pa sad i nju uređuju. Radi se o starijoj kući s velikom okućnicom i dvorištem, a cijelo su to imanje platili 10 tisuća eura.

OPG ANDRAŠEVIĆ