Prvi čovjek Raiffeisenova društva za upravljanje mirovinskim fondovima, Damir Grbavac, doajen je financijske industrije, a za Večernji pojašnjava koliko su mirovinski fondovi zaradili i da je jedino mirovina iz tog izvora izvjesna.
Kakvi su prinosi mirovinskih fondova u prvih sedam mjeseci. Koliko je na rezultate utjecala kriza u Agrokoru i pad vrijednosti dionica njihovih kompanija?
U prvih sedam mjeseci ove godine ostvarili smo prinos od 2,84 posto u A fondu, 1,21 posto u B i 2,64 posto u fondu C. Za pravo vrednovanje rezultata mirovinskih fondova treba promatrati podatke u dugom roku pa je najznačajniji podatak o prinosu od početka rada, znači za proteklih 15 godina, našeg fonda B (do 2014 jedini obvezni mirovinski fond) od 5,87 posto prosječno godišnje.
U ovogodišnje rezultate su ugrađene i reakcije tržišta na krizu Agrokora, a ta reakcija je puno šira od direktno pogođenih društava i njihovih dionica, tako da je Indeks Crobex pao za više od 5 posto s 31. srpnjem 2017 usprkos solidnim makroekonomskim pokazateljima i očekivanjima i relativno dobrim rezultatima većeg dijela kompanija.
Mirovinci su ulagali uglavnom konzervativno, ali su ostvarili dobre prinose tijekom godina. Koliko ste novca zaradili hrvatskim građanima?
Naše je društvo od početka rada za sve naše članove obveznih mirovinskih fondova zaradilo oko 9 milijardi kuna, a sva četiri obvezna mirovinska društva oko 30 milijardi.
Velik je to novac s kojim se gotovo može platiti autoceste. ...
Realni prinosi obveznih mirovinskih fondova od osnutka iznose prosječno oko 3,7 posto, a na početku mirovinske reforme očekivalo se da bi zadovoljavajući realni prinosi iznosili između 1,5 i 2 posto što znači da je ovo u najmanju ruku dobar rezultat i mislim da prinose iznad toga nije ni dobro očekivati jer je visina prinosa u određenoj korelaciji s rizicima ulaganja.
Zna se da obvezni mirovinski fondovi financiraju državu kupujući obveznice, ali jeste li pod pritiskom politike i pri drugim plasmanima novca?
Pitanje implicira da u državne obveznice ulažemo pod pritiskom, što ne stoji, iako je ranijim odredbama zakona bio utvrđen minimum ulaganja u hrvatske državne obveznice. Ulaganje u hrvatske državne obveznice imalo je veliki pozitivan utjecaj na prinose, a u ne malom broju izdanja u prošlosti smo alokacijom dobivali i manje no što smo željeli. Danas je u okviru ukupnih kvantitativnih limita ulaganja, ulaganje u hrvatske državne obveznice izjednačeno s ulaganjem u njemačke, a mislim da je svakome jasno zašto ne ulažemo u njemačke. Konkretnih pritisaka nema, a dobar obrambeni mehanizam protiv njih je sustav donošenja investicijskih odluka koji sam prethodno ilustrirao.
Političari često u komunikaciji ističu da računaju na novac iz drugog mirovinskog stupa...
Projekti koje predstavljaju mogu značiti ulagateljsku priliku i ne mora u startu biti negativno očekivati suradnju, ali formulacije poput ‘mi ćemo to dati mirovinskim fondovima’ apsolutno su neprikladne jer mi pri odabiru investicije moramo poštovati proceduru i kriterije ulaganja i ne možemo ići mimo njih. Ta ideja da će netko nešto “dati“ mirovinskih fondova nam je prilično strana. Ako je riječ o prilici za ulaganje onda je to pozitivno, ali konačnu odluku o plasmanu novca donosimo na temelju naših kriterija.
Čelnici mirovinskih fondova više su puta naglašavali da su zainteresirani za dobre privatizacijske prilike. Koje bi bile idealne potencijalne mete?
U državnom portfelju nije ostalo puno toga što bi bilo primjereno za ulaganja investitora poput mirovinskih fondova. Za primjer mogu navesti neki oblik privatizacije kroz IPO HEP-a, preostali paket Končara i slične potencijalne prilike. Govorim samo o mogućnostima, ne i o ulagateljskim namjerama našeg društva o kojima niti smijemo niti želimo govoriti. Rado bismo vidjeli veći broj transakcija kroz IPO društava koja su i sada privatna i imaju potencijal rasta, i to ne samo iz djelatnosti turizma.
Ako ste zainteresirani za privatizaciju bi li sudjelovali u pokušaju nacionalizacije...odnosno bi li mirovinskim fondovima bilo interesantno sudjelovanje u operaciji otkupa Ine od MOL-a?
Nama je jedini kriterij ulaganja interes naših članova, odnosno portfelja i u postojećim uvjetima ne razmatramo novo ulaganje u Inu.
Nekretninski balon se rasprsnuo, kao i onaj osiguravateljski... Možete li predvidjeti koji će se balon napuhati u budućnosti?
U Hrvatskoj se vrlo konkretno bavimo, ne tako novim, ali vrlo aktualnim, prehrambeno-maloprodajnim balonom. Na globalnom nivou, a sve dobro i loše uglavnom dolazi iz Amerike, valja se potencijalni balon deficita mirovinskih fondova, posebno gradova i saveznih država, a opasno raste i balon studentskih kredita, koliko god ovo drugo nama iz Hrvatske izgledalo minorno. Kod mirovinskih fondova, radi se naravno o fondovima sa zadanim primicima, kakvih mi u Hrvatskoj nemamo.
Može li se generacija zaposlenika koji su u 30-ima nadati mirovini ili se za mirovinu moraju pobrinuti sami?
Velika prednost Hrvatske u odnosu na druge zemlje sličnog nivoa razvoja je što imamo akumulirano oko 25 posto godišnjeg društvenog bruto proizvoda u mirovinskim fondovima. Prava iz prvog stupa predstavljaju samo načelnu obvezu i obećanje države, a isplata mirovina iz drugog mirovinskog stupa je izvjesna. Ipak uputno je pa i neophodno dodatno štedjeti za mirovinu. Najprimjereniji oblik štednje za mirovinu većine građana koji žive od plaće je članstvo i uplate u dobrovoljni mirovinski fond.