Ulaganje je igra za odrasle. No to ne znači za svaku punoljetnu osobu; odgovornost prema novcu leži u poštovanju premise da niži rizik nosi manju dobit, a za veću je dobit potrebno upuštanje u veći hazard. Raspodjela osobne imovine izdvojene za investiranje ovisi, osim o iznosima kojima pojedinac raspolaže, o njegovoj životnoj dobi i “apetitu” za rizik. Osnovni je princip – diverzifikacija, raspršivanje u različita ulaganja da bi se smanjila mogućnost gubitaka.
Neki savjetnici za ulaganja imaju princip “trećina”, pri čemu je se trećina raspoređuje u gotovo nerizične depozite, novčane fondove i državne obveznice, trećina u životno i mirovinsko osiguranje, a preostala trećina u mješovite, dioničke fondove, dioničke indekse i dionice. U toj, prilično konzervativnoj konfiguraciji, nema zlata, srebra, platine ili nekih egzotičnijih sirovina... Oni se također svrstavaju u rizična ulaganja, no sad im je vrijednost u uzlaznom trendu. Piramida ulaganja općenito bi na početku ulagačke “karijere” trebala izgledati kao pita podijeljena na tri dijela; no veličina komada mijenja se s dobi. Mladost podnosi veći rizik i iznos namijenjen ulaganju u dionice, rizične fondove i kovine trebao bi biti veći. Krajem 30-ih i u 40-im godinama mora rasti udio mirovinske štednje i osiguranja, pa i oročena štednja, smanjivati se dionički dio, dok su 50-e i 60-e rezervirane za ulagački smiraj: najveći dio pite postaje štedni, mirovinska će se štednja i životno osiguranje uskoro moći koristiti, a špekulativni dio svodi se na minimum. No, ovo su tek općenite smjernice – hrabrih ulagača ima i u 80-ima.
>> Zlatno srebro - ulaganje u plemenite metale donijelo zaradu