Smanjenje poljoprivredne proizvodnje u EU uz prosječan pad prinosa 10-20%, a kod nekih usjeva i za više od 50%, veći uvoz hrane te smanjenje prihoda, samo su neke od posljedica koje će na poljoprivrednike imati Europski zeleni plan, pokazala je analiza nizozemskog sveučilišta Wageningen University&Research, jednog od najpriznatijih svjetskih poljoprivrednih sveučilišta u svijetu.
Zelenije, a isplativo
Kako pomiriti Europski zeleni plan i današnju poljoprivredu, mjesecima je kamen spoticanja između kreatora javnih politika i dijela poljoprivrednika koji se boje kako će znatno smanjenje uporabe i rizika kemijskih pesticida, kao i uporabe gnojiva, dovesti u pitanje egzistenciju mnogih. Do 2030. samo bi se uporaba pesticida na njivama trebala smanjiti za 50%. No prinosi poput uljane repice, čemu su neosporno kumovale i klimatske promjene, ugroženi su već sada i zbog sve manje poželjnih sredstava za zaštitu na EU listi, a slično je i s agrumima, upozoravaju poljoprivrednici. Usvajanje “zelenijih” praksi, EU i nacionalne vlade trebali bi i adekvatno nagraditi. No kako još nema pojedinačnih i kumulativnih procjena učinaka strategije “Od polja do stola” koja je u središtu Zelenog plana, te strategije za bioraznolikost EK, tom su se problematikom pozabavili u Wageningenu.
Iako je istraživanje naručilo Udruženje industrije za zaštitu bilja CropLife Europe (CLE), ističe se kako je Wageningen bio potpuno neovisan u načinu provođenja studije koja je obuhvatila četiri scenarija: smanjenje uporabe i rizika od pesticida, kao i uporabe opasnih pesticida za 50% (1.), smanjenje uporabe mineralnih gnojiva i 50-postotno smanjenje gubitka hranjivih tvari (2.), ekološku proizvodnju s udjelom površina pod ekouzgojem od 25%, bez travnjaka koji pretpostavljaju i povećanje ekološkog stočarstva (3.), te prva dva scenarija zajedno uz 10% izdvojenih poljoprivrednih površina radi poticanja bioraznolikosti (4.). Fokus je bio na prinosima (2018.-2020.) 10 jednogodišnjih i višegodišnjih specifičnih kultura - žitaricama (pšenica, kukuruz, ječam), uljanoj repici, šećernoj repi, jabukama, rajčici, grožđu i hmelju u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Finskoj, Poljskoj, Italiji i Rumunjskoj.
Pokazalo se, među ostalim, kako će zbog smanjenja proizvodnje EU ovisiti o uvozu kako bi prehranila svoje stanovništvo, uz nekoliko političkih i sigurnosnih rizika za europske potrošače, te da će doći do smanjenja prihoda zbog smanjenja prinosa, posebice kod višegodišnjih kultura, odnosno trajnih nasada vinove loze, jabuka, maslina, citrusa, kod kojih poljoprivrednici imaju manje rješenja za zaštitu bilja nego za jednogodišnje kulture. Time se jača važnost da se svakoj pojedinačnoj državi članici EU pruži prilika da pripremi vlastiti akcijski plan za ostvarenje održivosti.
Ništa bez inovacija
Znanstvenici kažu kako jača i potreba za inovacijama - biopesticidima. Istraživanja u razvoj novih rješenja za zaštitu bilja, nove tehnike i tehnologije za uzgoj bilja su nužni kako bi se smanjili i prevladali negativni učinci smanjenja uporabe pesticida i gnojiva, posebno za višegodišnje nasade. K tome, ciljevi smanjenja upotrebe pesticida i smanjenja gubitka hranjivih tvari mogli bi se smatrati destimulirajućim za prelazak na ekološku proizvodnju, što se posebice odnosi na višegodišnje kulture za čiju zaštitu se koriste aktivne tvari na bazi bakra.
Za proizvodnju kamilice nisu potrebni pesticidi i umjetno gnojivo.