Blenton i blentovi

Kao i svaki put kada su posrijedi neki izbori, u Hrvatskoj se počnu događati i različite neobičnosti, pa i kojekakva čuda. Zasad je najveće – zagrebačko. Milan Bandić, godinama za mnoge sporan, ali neosporiv, naći će se na posljednjem mjestu, na dnu SDP-ove izborne liste za Gradsku skupštinu! Zoran Milanović na prvom, a Milan Bandić na posljednjem!? Vjerojatno će biti još izbornih neobičnosti sličnih zagrebačkoj, no malo je vjerojatno da će zagrebačka biti nadmašena.

Najvjerojatnije u sklopu političko-eshatološkog projekta “Kako upokojiti Milana”, netko je u SDP-ovu vrhu valjda odlučio da se zagrebačkom listom “bahatom Bandiću” i simbolično navijesti da ga se kani i stvarno spustiti ravno do dna. Dijelu SDP-a draga je vlast u Zagrebu, ali mu nije drag Bandić.

Antibandićevci bi vlast, no ne bi i Bandića! Pa se smišljaju i načini kako i dalje vladati Zagrebom a da se od Bandića učini “Milan Blenton”. Rado bi ga politički pojeli, ali ne znaju kako i vrte se kao mačke oko vruće kaše. Jer, ako je kao “neki mali” iz Pogane Vlake uspio postati purgerskim gradonačelnikom usprkos stereotipu “ti Hercegovci” te najmoćnijim esdepeovcem, znaju da može biti ovakav i onakav, šaren, mastan ili zasukan, ali da sigurno nije blentav.

U SDP-u neskloni i protivni Bandiću za gradonačelnika Zagreba nekoga bi ljevijeg od njega, ali se boje da će, “upokoje” li ga, izgubiti glasove Zagrepčana desnijih od gradonačelnika. No, šefovstvo SDP-a, izgleda, s ovim izborima počinje “politiku novog kursa” kaneći Bandića marginalizirati, a stranku samim tim valjda učiniti socijaldemokratskijom, urbanijom i ljevijom. Lista za Skupštinu pokazuje da se Bandića namjerava držati pod kontrolom.

Samo, kako kad je Bandić već dugo potrebniji SDP-u nego SDP njemu? SDP bi Zagreb, ali bi ga radije bez Bandića. Poslije izbora esdepeovci bi na Iblerovom trgu veselo zapjevali “Moj Zagreb, tak imam te rad”, no znaju da s nekim ue-Bandićem gradonačelnikom Zagreba ima šanse postati čak i Jasen Mesić, novak iz HDZ-ova političkog rasadnika.

Kao što se dio SDP-ove nomenklature bavi traženjem nekoga tko bi mu bio po ćudi, da je nebandićevac a da može biti i politički uspješan, slično se trudi i predsjednik Mesić. I njemu je stalo tko će na njegovo mjesto kada ode u penziju. Može se zapaziti da već ima i svoje favorite.

Pa kad predsjednik već ima svoje favorite, bilo je sasvim logično da pučanstvu koje mu je povjerilo dva mandata obznani koje bi to najvažnije političke kvalitete i ljudske osobine trebao imati budući predsjednik. Naivnom pučkom očekivanju predsjednik priopćava: “Mora biti dokazani antifašist!” U vrijeme svemirskih tehnologija, globalnoga svijeta, ekonomske krize, svjetskog gospodarstva, čipova i šoka budućnosti naš predsjednik kao da je bio u vremenskom stroju!

U svijetu koji je pred najvećim izazovom budućnosti u posljednjih pedeset godina naš se predsjednik bavi svojim nasljednikom vjerujući da je najvažnije da bude “dokazani antifašist”!?! U vremenu pojave Baracka Obame, rušenja svjetova, nužnosti potpune promjene globalnoga svjetonazora i totalne mijene jednog potrošenog svijeta, mi još slušamo partizanske govore!

Baviti se “poželjnim osobinama” onoga tko će doći poslije njega, kao da je posrijedi njegov nasljednik, više priliči dinastiji nego demokraciji bez monarha! Osim toga, poslije dva mandata i deset godina “brige za državu”, predsjednik je zaslužio da se odmori. Može dopisivati svoje memoare, postati počasnim predsjednikom Crvenog križa ili zavičajnog kluba Slavonaca u Zagrebu, igrati se s unucima, na Sljemenu brati gljive...

Kod nas nikada ne manjka nečega što izaziva čuđenje. Posebno u politici. A osobito kada su izbori. Od sadašnjih bi zagrebačkih čuda moglo valjda biti veće samo to kad bi se Mesić odlučio na “povratak u budućnost”, a Milanović s gradske liste izgurao Bandića.