Gdje smo mi od Njemačke u kojoj su se bogataši okupili oko peticije u kojoj su tražili od Vlade da radi gospodarskog oporavka zemlje bogatima poveća porez pet posto. Pokušao je Darinko Kosor biti naš Robin Hood iniciravši da od bogatih plaća država uzme pet posto više. I što su mu uradili!?
Zbog tog bljeska pravdoljublja, Damir Kuštrak i Hrvatska udruga poslodavaca prozvali su ga “najobičnijim političkim demagogom i licemjerom” iz čije inicijative izvire “prilično neznanje”. Jer, ne kuži koliko je to destimulativno za rad, znanje, strana ulaganja i gospodarski razvoj.
Otići će nam mozgovi, poput Ante Đapića, u inozemstvo. Prijete outsourcanjem jeftinih stručnjaka iz istočne Europe, isplatom plaća na crno... Na mukama bi bili likovi poput Mravka ili Dragičevića. Morali bi se snalaziti kao Kerum, Mamić, Severina, Radeljak i slični koji su uz veliku pomoć vlasti – pod izlikom gospodarskog, estradnog, sportskog i inog razvoja – doktorirali na izbjegavanju države (uzgred, mimoišao bi ih i Kosorov prijedlog). Inače, tko bi se latio njihova posla.
Premda, bilo bi zanimljivo čuti od Kuštraka zaslužuju li premijerka i Vlada njegove “epitete” s obzirom na to da se sadašnji porez od Kosorova razlikuje samo pet posto. Ili je ipak bitna razlika što je tu poreznu stopu od 45 posto uvela koalicijska vlada u kojoj je demagog, licemjer i neznalica bio zamjenik ministra financija Damir Kuštrak.
Polemika o porezima za “bogate” još je apsurdnija kad se razlika prikaže u kunama. Stotinjak onih s dohotkom koji za 100 tisuća kuna prelazi bogataški cenzus davali bi 50 tisuća državi, a sada daju 45. U tisućama se broje oni s primanjima deset tisuća kuna iznad porezne granice bogatstva, a koji bi davali 500 kuna više.
Okomiti se na Kosora zbog te siće na plaću od 35.000 kuna obično je cicijašenje. Istina, država bi od takvih “bogataša” mjesečno uprihodila tričavih par milijuna kuna. Ali, u zemlji bremenitoj nepravdama pravdoljupce bi veselila i ta sitnica. Pa bi trebala i, na tu temu šutljivom, “doktoru za novu pravednost” dr. Ivu Josipovića.
Još pamtimo njegove riječi: “U borbi za pravednost ja ću kao predsjednik Republike Hrvatske i kao njezin građanin biti prvi i nikada se neću umoriti. To vam obećajem!” Kao bogataš neke stvari može i ne razumjeti. Ali zato ima gospodarski tim da mu objasni kako Hrvatska nikad ne bi imala tako bogatog intelektualca za predsjednika da su, kad se on školovao, bili tako antibogataški nastrojeni.
Tada nije bilo sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Vilima Ribića koji upotpunjuje cirkus s porezima za bogate tražeći porez od 66 posto jer je pohlepa svaka plaća iznad predsjednikove čiji je rad “najodgovorniji u državi”. A za što on odgovara. Obećavao nam je “novu pravednost” koja postaje sinonim za uzimanje siromašnima i davanje bogatima.
Kad se uzima od onih koji žive oko egzistencijalnog minimuma, onda “svi moramo dati svoj obol i štedjeti”, onda je to radi razvoja, onda nisu nužne korekcije s imovinskim kriterijima, kreditnim opterećenjima... A bez tih milijuna siromaha ne bi bilo ni HDZ-a, SDP-a, HUP-a, Kuštraka, Josipovića, pa ni menadžera s visokim plaćama.
Ma da..! Svi se kunu u pravDu dok se njih ne dotakne. Lako je govoriti u ime nekoga drugoga..a čim voda do ušiju-eto jada. Zašto sad taj koji se kune u pravDu ne pomaže sirotinji time da se bori za veći porez bogatima. Ako nije za to kompetentan, neka bar kaže riječ dvije o tome... Ali ne..Jer je i sam u \'\'Eliti bogataškoj\'\', pa šuti ko miš u sigurnosti rupe svoje. Draže mu je ići okolo i pljuckati na domovinu za Judine škude, nego li tražiti nešto za običan puk koji mu je trebao samo dok se glasovalo.. Eto mu obraza..!