Boje se reći da su za socijalizam

Našim je Ustavom (čl. 141) izričito zabranjeno svako udruživanje Republike Hrvatske s drugim državama koje bi moglo dovesti “do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva”. Ali se ni jednom ustavnom odredbom ne zabranjuje druga službena odrednica bivše Jugoslavije, a to je socijalistička republika. Dapače, Hrvatska se opisuje kao “demokratska i socijalna država” u kojoj sva “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana” (čl. 1).

Ne bih se upuštao u tumačenje Božićnog ustava – premda sam 1990. bio jedan od 212 članova Ustavotvorne komisije koja ga je uobličila – no mislim da neću pogriješiti ako zaključim da ne postoje nikakve ustavne prepreke da neka hrvatska stranka kao cilj svog djelovanja ne deklarira uspostavu socijalističkog društvenog poretka ili, kratko, socijalizma. Naravno, pod uvjetom da se u postizanju tog cilja ne primjenjuje nasilje i poštuju sve druge vrednote hrvatskog ustavnog poretka, a to su, uz ostalo, sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Socijalizam koji se prakticirao u Jugoslaviji nije se pridržavao gotovo ni jedne od rečenih vrednota, no to ne znači da se danas u Hrvatskoj ne može profilirati politička grupacija sposobna da uskladi (barem neke) socijalističke ciljeve i istinska demokratska načela. rirodno je da stranke desno od političkog centra za takvo što ne mogu biti zainteresirane, ali je neobično da od otvorenog zauzimanja za neki oblik socijalizma zazire i politička ljevica. Nitko od njih ni pod mukama ne bi priznao da je za socijalizam. U tom je smislu paradigmatičan slučaj jednog od najlucidnijih lidera lijevog izbornog bloka, koji je neki dan objavio veliki tekst o “potrebi za povratkom stare ravnoteže između politike i ekonomije u razumijevanju društva” (JL, 29. 10.). Slobodnije prepričano, čovjek smatra (kao i Marx) da je glavni uzročnik svih društvenih kriza dominantan utjecaj kapitala na društvene procese, odnosno potpuna prevlast bezobzirnih ekonomskih zakona nad socijalnim idealima. Zbog toga se po svijetu demonstrira i zbog toga se traži povratak političke ekonomije. Naš se lider, dakle, zauzima za socijalizam, ali se to ne usuđuje otvoreno reći. Zašto? Među pristašama liberalnog kapitalizma izgubio bi nešto kredita, ali bi ih zacijelo dobio na drugoj strani. A na svim bi stranama profitirao odbacivanjem licemjerne krinke.

Kao što se ni spretni, prekaljeni sindikalac, vođa male radničke stranke sklone bubrenju, boji otvoreno priznati da mu dobar dio stranačkog programa ima izrazita socijalistička obilježja.

Isto je i s ovim našim zbrčkanim studentima koji se tobože bore za besplatno školovanje, a na srcu im je inačica Kardeljeva delegatskog sistema socijalističkog samoupravljanja koju oni zovu dirdem ili direktna demokracija. Toliko su se zapetljali u glumi da više ni sami ne znaju tko su.

Budi svoj! – dalo je rezultate u Gajevo doba, a moglo bi i danas.