Budali ionako ništa ne možeš objasniti jer je budala! konstatirao je. Trenutačno
se Boris, kojem je lanjsko eurovizijsko iskustvo i te kako koristilo, bavi
sitnim dotjerivanjem pjesme, piše neke nove pjesme i priprema (ipak) obilježavanje
svoje estradne dvadesetogodišnjice. Iako ne voli otkrivati svoju intimu, priznaje
kako nikad ne bi pristao snimiti show o sebi poput Dine Dvornika, kako on i
supruga Lucija planiraju prinovu, te kako s ocem Đorđem nije bio konkurent
u poslu sve do ovogodišnje Dore. Objašnjava i svoj interes za duhovnost i konstatira
kako se nužno, u svakom smislu razvijati i prilagođavati.
EKRAN: Kako objašnjavate reakcije na "Štiklu"?
NOVKOVIĆ: Shvatio sam da su glazba i sport definitivno dvije stvari za koje
si svi uzimaju pravo da se u njih miješaju kao da su vrlo stručni. Vido sam
komentare petorice političara koji su komentirali pjesmu. Vrlo smo argumentirano
objašnjavali zašto pjesma nije turbofolk te koji su pojedini etno elementi
korišteni, ali to nije imalo nikakva efekta. Ljudi koji glazbu samo slušaju
uvjeravali su nas u nešto drugo. Čini mi se da je to jednako kao da fizičar
objašnjava da atomska bomba radi na principu cijepanja atoma i neki mu vjeruju,
ali ima ih nekoliko koji tvrde da radi na principu spojenih posuda. I koliko
god fizičar objašnjavao, na kraju shvati da se budali ne isplati objašnjavati
jer je budala. Tako se i mi ponašamo. Objasnili smo od kojih se etno elemenata
sastoji pjesma, a ako netko i dalje tvrdi nešto drugo onda mi više budali ne
objašnjavamo jer je budala.
EKRAN: Koliko će "Štikla" na Eurosongu biti drukčija od verzije
s Dore?
NOVKOVIĆ: Pa eto shvatili smo da imamo pjesmu koja je sama po sebi vrlo potentna
i koja u sebi ima vrlo interesantnu provokaciju (ne mislim na provokaciju ovih
prostora), a svi smo se složili da ta provokacija mora još biti i scenski dorađena.
Iako taj dio više prepuštam Severini, premda je njezin nastup na Dori bio jako
dobar čak pomalo i decentan. Pjesma je sama po sebi napadna pa kad bi takav
bio još i nastup bilo bi to previše i dobili bismo kontraefekt. Možda bi samo
za nijansu trebao biti efektniji i to zbog europskih gledatelja. Malo se treba
poigrati sa scenskim pokretom, najviše s klapskim pjevačima. A samu pjesmu
nećemo baš nešto dirati, jednostavno smo je samo izmasterirali savršeno i tehnički
zvuči još bolje i to je to. Nema filozofije. S pozicije mog prošlogodišnjeg
iskustva i s pozicije istih novinara koji će biti i u Grčkoj, a koji su lani
bili u Kijevu, mislim da će im cijela ta naša priča biti interesantna jer sam
ja i lani bio tamo kao izvođač, sad sam koautor... imamo tu dosta dobrih elemenata.
EKRAN: Vaš je otac baš prije Dore bio izjavio kako je ova Dora posebno zanimljiva
jer su se natjecali otac i sin, cura i dečko, poslovni partneri... Je li doista
bila tako dramatična?
NOVKOVIĆ: Pa bilo je dramatično uoči same Dore jer odmah krenu priče po kuloarima.
Mislim da je Dora bila nama sudionicima stresnija, iako je smiješno svemu tome
pridavati i toliko pažnje i emocija, ali mislim da je bila kvalitetna jer je
bilo dosta izvođača iz te estradne prve lige. Osim toga, Dora je interesantan
festival, možda i posljednji koji ima dignitet. No dobro, nećemo o ukusima
i o tome tko više voli Ramba, a tko francuski film.
EKRAN: Nadali se jeste čim ste išli, ali jeste li doista očekivali pobjedu?
NOVKOVIĆ: Izgledalo mi je kao nemoguća misija dvaput zaredom pobijediti, a
s druge strane bojao sam se kako će to sve ispasti jer sam ja najviše nagovarao
Severinu da nastupi i da je krenulo po zlu ja bih bio prvi na udaru. Pa mi
je pao kamen sa srca kad sam shvatio da smo pobijedili.
EKRAN: Od prošle do ove Dore kao da vas nije bilo na sceni. Kao da živite od
Dore do Dore?
NOVKOVIĆ: Ne bih rekao. Pa čak se ne bih ni složio s tim i ne znam koji bi
tomu bili argumenti. Jer ja bih situaciju okrenuo ovako: u prošle dvije godine
osvojio sam Večernjakovu ružu za najboljeg pjevača, pa jednu pa drugu Doru,
između njih sam imao fenomenalan koncert u Sava centru u Beogradu, u Budvi
sam nastupio na jednom od najvećih njihovih festivala na kojem je prije mene
svirao Bregović, u međuvremenu sam održao niz koncerata u ljeti po obali, u
Poreču, bio sam gost u svim važnijim tv emisijama.... Što bih ja to još trebao
napraviti? Nisam od onih koji padaju s motora i zato su u medijima ili zato
što su promijenili curu. U krajnjem slučaju "Vukovi" su u prošloj
godini ipak bili jedan od tri najveća hita bez obzira na to što nisu izabrani
od institucionalnih elemenata, ali to je opet zato što ili voliš Spielberga
ili Almodovara.
EKRAN: Dvornik je rekao da su mu govorili zašto se ženio u vrhu popularnosti
kad je mogao imati curu koju hoće. Vi ste uvijek imali puno obožavateljica,
bilo ih je više na koncertima nego muških, ali niste to koristili rano ste
se oženili.
NOVKOVIĆ: Da, umjereno oblačno s mjestimičnim oborinama.... Imao sam i ja svojih
faza, samo što sam ja u tome bio decentan. U pauzi između moja dva braka koja
je trajala pet, šest godina nisam svaku svoju curu predstavljao javnosti, a
pogotovo ne svaku s kojom sam legao u krevet. To je stvar izbora, tko to voli...
EKRAN: Ali čini mi se da su neke klasične vrijednosti bile važne. Nikad
niste bili tip seks, droga & rnr?
NOVKOVIĆ: Ne na van. Što se tiče droga ni na van ni iznutra, ali ponavljam,
ja se na svom tulumu mogu zabavljati kako hoću, ali to neće biti javna atrakcija.
Nekom to stoji. Meni ne. To ovisi o tome kako se tko izgradio i kakvu je tko
sliku stvorio o sebi. Meni su prognozirali da će moja prva ženidba biti kraj
moje karijere, pa nije, pa onda isto i za drugi brak, a nije se dogodilo ni
to.
EKRAN: Duhovnost kojoj ste se okrenuli, je li to stvar trenda? Je li se s vama
nešto dogodilo? Je li to možda bio izlaz iz kriza?
NOVKOVIĆ: Ne, nije se ništa dogodilo. Čovjek sam koji ima spoj sa samim sobom,
a tako isto i s bogom jer smo svi mi dio nečeg, dio jednog velikog duha. Svi
smo mi mali komadići nečega i svi su ljudi dio toga samo što neki nisu toga
svjesni. Pročistit će se i shvatiti to kad tad, za 500 godina ili preko cvijeta,
mačke do bude, a neki se možda i neće vraćati nikad u reinkarnaciju. Neki će
sve proći za ovoga života. Sasvim je normalno da kao osamnaestogodišnjak koji
je rastao u obilju razmišljam o sportskim automobilima i komadima, a kad povrh
toga prodam nekoliko stotina tisuća ploča budem bahat i ne pretjerano osjećajan
za sve drugo u životu.
Ali nenormalno je ako takav ostaneš s 38 godina koliko
ja sad imam. Mislim da sad ipak imam spoj sa svojim duhom i s onim što sam
naslijedio kroz bivše živote ili ono što mi je ostavio spoj s Bogom ili Bog
ili tko već i to je meni normalna stvar. I nisam ja sad niti pukao niti bio
u krizi da bih počeo tako razmišljati. Mislim da je to neka nadgradnja, kao
što smo imali pubertet, pa imaš klimaks, a između toga je još nešto i u tom
periodu ti se otvara čakra za duhovni život, nekom možda za književnost...
Što ću sa 60 godina ne znam. Ja bih se svemu tomu posvetio i više kad bi to
dozvolio moj način života i okružanje. Ili se mogu skroz tomu posvetiti, ali
onda se moram odreći nekih drugih momenata iz svoga života. A to ne želim.
Osim toga, čak sam na neki način protiv toga da se vjeri ljudi okreću iz razočaranja.
Naime, bolje je i tad nego nikad, ali nisam siguran da onda baš sve i shvaćaju.
Nego je to tad utjeha.
EKRAN: A to sve znači da se danas ne palite na lude automobile?
NOVKOVIĆ: Ha, ha, ha... Pa vjerojatno bi mi se i danas bio gušt provozati u
nekom ludom automobilu, ali mi to nije preokupacija, ne tijekom jednog dana
nego ni tijekom mjeseca, čak ni godine. Automobil mi je prijevozno sredstvo,
mora biti siguran i udoban.
EKRAN: Jeste li vi i Đorđe konkurenti? Uvijek postoji neka konkurencija između
oca i sina. Eto, na Dori ste bili konkurenti izravni.
NOVKOVIĆ: Na Dori smo bili konkurenti. Ali različiti smo utoliko što je on
jako otvoren prema svima, a ja nisam jer smatram da neke stvari moraju ostati
poslovna tajna i ne mogu svima pričati kako će izgledati moj nastup. Uostalom,
Dora je natjecanje i zašto bi netko znao što ja planiram. Tako ja nisam puno
pričao o sebi, a on jest. Ali, svih ovih godina nismo bili konkurenti jer smo
različito radili, ja sam bio kantautor, a on je bio autor za druge.
EKRAN: Lani ste rekli da vas je tata pohvalio za pjesmu, a jeste li mu je ove
godine uopće pustili?
NOVKOVIĆ: Jesam i bio je iznenađen, kao dobro si otišao u etno, a ja u dance,
jer Đorđe je radio s dečkima iz Motiva.
EKRAN: Što trenutačno radite za svoju karijeru?
NOVKOVIĆ: Eto, Franjo i ja napisali smo šest, sedam novih pjesama i zapravo
smo super tandem jer on ima što ja nemam i obratno. On je tehnološki jako osviješten
s kompjutorima i to.... a ja imam jednu prekrasnu gitaru koju sam oduvijek
želio, jedan Martin, izuzetno dobar model, ali ja na njoj mogu pisati jedino
kantautorske pjesme. I to je isključivo onaj zvuk kakav sam radio prije dvije,
tri godine i nema odmaka. Da bih napravio nešto drukčije treba mi netko pustiti
ritam koji će me isprovocirati. I tu je Franjo vrlo spretan, provocira me s
tim svojim ritmovima i tako se nadopunjujemo međusobno. E tako su i nastale
ove pjesme, a vidjet ćemo tko će ih pjevati. Nastupi? Radim. Krajem ovog mjeseca
radim u Sloveniji, u travnju idem u Budvu, pa u Austriju svirati za Gradišćanske
Hrvate pokraj Beča. Imam svoj sastav od deset ljudi na sceni.
EKRAN: Ne volite pričati o svojoj intimi, ali ipak, planirate li proširenje
obitelji?
NOVKOVIĆ: Lucija i ja smo se dobro karakterno našli. Oboje volimo vlastitu
komociju i volimo imati vrijeme za sebe. Nismo od onih koji sve podređuju poslu,
a uživat će, kao, kad ostare. U sklopu toga su i naši planovi o djeci. Zasad,
imamo dva psa i briga o njima nam je određeni pripravnički staž za roditeljstvo.
Htjeli bismo si dopustiti luksuz da, kad ih budemo imali, možemo odgajati djecu
kako hoćemo. Pa kad si posložimo kockice tad ćemo i to realizirati. Zvuči li
možda malo razmaženo?
EKRAN: Želite reći da ste razmaženi?
NOVKOVIĆ: Ne znam. Svakako sam komotan. Volim si ugoditi i beskrajno sam zahvalan
svojoj karmi što si mogu organizirati život ovako kako ga živim. Gospodarim
sam svojim odlukama i poslom, radnim vremenom i odmorom.