Bozanić zamijenio Sanadera

Katolička crkva u Hrvatskoj i danas, gotovo 20 godina nakon rušenja komunizma, obavlja ulogu zaštitnika nacionalnih interesa. Posebno je aktivna kada treba osuditi partizanske zločine te upozoriti na poraznu činjenicu da još nitko od komunističkih glavešina ni nakon 63 godine nije odgovarao za to.

U nedavnoj izjavi, koju su potpisali i predstavnici Katoličke crkve iz Slovenije i BiH, Crkva još jedanput traži da se sudi partizanskim zločinima te da se napokon utvrdi povijesna istina. Štoviše, traže aboliciju za partizanske zločince ako se pokaju i napokon progovore o svojim nečasnim radnjama.

Nije, dakako, problem u tome što Crkva opravdano upozorava na žalosne povijesne činjenice i još žalosnije propuste demokratske Hrvatske, nego je problem u tome što samo Crkva govori o tome. Gdje su politički akteri? Gdje su političke stranke, a gdje je predsjednik Mesić?

Ne bi li i oni trebali ne samo osuditi komunističke zločine i tragediju na Bleiburgu i križnim putovima nego i pokrenuti državne mehanizme da potraže pravdu i sude odgovornima prije nego što neumitna biologija zauvijek onemogući bilo kakvu istragu i povijesnu istinu?

Zaista nije jasno zašto komunistički totalitarizam nema jednako mjesto u suvremenom hrvatskom društvu kakvo, primjerice, imaju nacizam i fašizam, koji su osuđeni kao zločinački. Zašto se uvijek pronalazi neuvjerljiv alibi za sudionike brutalnih egzekucija, čije su žrtve bile i golem broj civila. Koji su, treba li to ponavljati, bili nevini jer nisu bili osuđeni. Stoga izjave “da je na Bleiburgu bilo i onih koji su krivi za Jasenovac” mogu biti zgodna retorička figura Fumićevih antifašista, ali je u biti zastrašujuća jer opravdava ubojstva bez suđenja.

I dok se predsjednika Stipu Mesića i SDP može donekle razumjeti (iako ne i opravdati) zašto imaju razumijevanja za “svoje” partizane, teško je dokučiti zašto je HDZ pasivan i prilično nezainteresiran da se poratni komunistički zločini istjeraju na čistac.

Jer, od rušenje komunizma u Hrvatskoj HDZ je na vlasti dobrih 14 godina. HDZ je mogao i morao partizanske zločine staviti na dnevni red te završiti posao dokraja, a ne ovaj, prije svega povijesno-politički, problem prepustiti Katoličkoj crkvi.

To nikako ne znači da Crkva ne treba promišljati i o tom problemu, ali je u svakom slučaju preuzetno da ona bude na čelu toga procesa. Drugim riječima, na Sanaderu i HDZ-u je da riješe bleiburški gordijski čvor, a na Crkvi i Bozaniću da logistički pomognu iz pozadine. Trenutačno su uloge – zamijenjene.