Bože, čuvaj Hrvatsku 
i njezine granice!

Svu raskoš političke gluposti i diletantizma tako je jasno manifestirala Vlada u priči o pelješkom mostu da je samo jedna dilema na stolu: Je li Milanović kao alfa mužjak autor palete krivih poteza ili je sve osmislio nevini osmijeh vječne djevojčice, kako medijski oslikavaju ministricu vanjskih poslova? Najprije su odbili bilo kakvu ideju o gradnji mosta na Pelješcu, kategorički tvrdivši da isključivo dolazi u obzir cestovni koridor kroz Neum.

Kad pročitate što su Milanović i ministar prometa govorili prije koji mjesec i kad ih čujete sad, vidite da ti ljudi uopće ne znaju zašto su došli u Banske dvore. Ni Milanoviću ni Pusićki mjesecima nije palo na pamet da pitaju Bruxelles postoji li opcija da on most financira pa je Unija, shvativši s kime ima posla, u ime čiste schengenske granice pripremila novac. Dakle, Bruxelles im je morao reći da jedna članica Unije ne može svoje granice vezati preko druge države! Da ne velim da se jasno vidi da u dugih osam godina oporbe nisu pola sata potrošili na ovaj problem, jer bi ga inače dočekali spremnog, ne bi lutali od cestovnog koridora do traganja za sponzorom!

I kad Unija daje signal, Vesna Pusić ne pregledava stare papire iz kojih je vidljivo da BiH problematizira samo visinu mosta, jer drugo i ne može, nego se polutajno sastaje sa Zlatkom Lagumdžijom, liderom de facto bošnjačkog SDP-a, i pristaje na njegovu ideju da se most veže s graničnim pitanjima. Što će nam vanjski neprijatelj uz ovakvu ministricu vanjskih poslova? Vesna Pusić je glatko mogla reći da sporazum Tuđman - Izetbegović nema, kao što nema, nikakve veze s pelješkim mostom koji ide s jednog na drugi dio, nota bene hrvatskog teritorija. Mogla je reći Lagumdžiji da je on tek predstavnik bošnjačke opcije, da je za stav države BiH nužno čuti stav i hrvatskog i srpskog predstavnika.

Ako se klanjamo cjelovitoj BiH! Mogla je kao operativno rješenje zatražiti stručnu ekspertizu ili međunarodnu arbitražu i tu tražiti konsenzus s HDZ-om pa tako zaključiti Lagumdžijinu podvalu. Umjesto bilo kojeg od tih poteza, ona je hladnokrvno nagovorila Milanovića da, kako je Lagumdžija i tražio, sporazum pošalju u Sabor, a medijski su za sve optužili Tuđmana! Tuđman jest potpisnik lošeg sporazuma, ali tekst sporazuma za koji su mu jamčili da je sjajno pripremljen složili su, kako svjedoči Mate Granić, Joško Paro i Željko Dobranović. Kad je nakon potpisa sporazuma dobio informacije iz kojih se detaljno vidi što je potpisao, Tuđman nalaže da se ratifikacija zaustavi. Ako Tuđman nije znao detalje, a jasno mu je rečeno da su svi naši interesi zaštićeni, Paro je morao znati što se potpisuje, zar ne? Ali i ministar vanjskih poslova Mate Granić! Više je nego zanimljivo da je Joško Paro bio glavni operativac i pri potpisivanju sramnog Račanova parafa s Drnovšekom, a upravo je nevjerojatno da je Paro bio glavni operativac i pri potpisivanju graničnog sporazuma s Crnom Gorom, najgoreg od svih graničnih sporazuma koje smo potpisali.

Od kada je Tuđman umro, sporazum s BiH očito nitko nije uzeo u ruke. Račanu je bio dobar, a Sanaderu nezanimljiv jer u tome nije bilo posla za Fimi mediju. I sad uzeti mehanički taj sporazum i tražiti da ga Sabor ratificira bez dodatne stručne ekspertize, može samo onaj tko je prema hrvatskim interesima indiferentan. Tim prije što Hrvatska za granične probleme ima odgovor i snažno načelo. Hrvatska, BiH i Slovenija potpisale su da će poštovati granice zatečene 25. lipnja 1991., a tad su te sporne točke bile pod našom vlašću! To načelo potire i katastar i prava iz osmanlijskog doba i njega se valja držati, tim prije što je faktički ugrađeno u dokumente o priznanju! Gledajući pak tajming otvaranja problema, čovjek mora biti ili zlonamjeran ili glup da manje od godinu dana prije ulaska u Uniju otvara taj problem provocirajući one koji nas tradicionalno ne vole da neriješene granice stave kao razlog odgode ulaska u Uniju!

No, ovo neće biti kraj diverzijama iz Ministarstva vanjskih poslova pogledaju li se veleposlaničke akvizicije. U Rim ide Damir Grubiša, znameniti direktor centra za idejno-teorijski rad CK SKH u doba Stojčevića! U Pariz, unatoč tome što 20 godina tvrdi da se tako ne smije raditi, Pusićka šalje Ivu Goldsteina koji ne samo da se nikad nije bavio diplomacijom nego doslovno francuski zamuckuje! U SAD-u je već Joško Paro i sva sreća da ne graničimo s Amerikom! Za to vrijeme vanjsku politiku osim ministrice vodi Ivo Josipović, a pomaže im šef saborskog odbora za vanjsku politiku koji se zove Milorad Pupovac. Bože, čuvaj Hrvatsku!