U svakom kukolju ima žita! To bi bio najsažetiji opis javne slike hrvatskih branitelja. Dok za druge društvene skupine i slojeve uglavnom vrijedi izvorna poslovica da u svakom žitu ima kukolja, naši se branitelji u načelu javno tretiraju kao varalice i bolesnici opasni po sebe i okolinu. Crna slika branitelja osobito je omiljena u napetim društvenim prilikama (izbori, krize), kakve su npr. ove današnje, kada sa svih strana, bez zezanja, odjekuje: “bit će rezanja”.
A kome će se prvome rezati prihodi od kojih se živi ako ne onome tko je proglašen društvenim kukoljem! Mnogi bi taj braniteljski klas preimenovan u korov rado podrezali, ali nije malo ni onih koji bi ga naradije pokosili.
Ne, ovo nije žalopojka nad tužnom sudbinom naših boraca za slobodnu Hrvatsku. Baba narikača ima dovoljno i bez mene. Da se primim braniteljske teme, potaklo me istraživanje dr. Viktorije Car o utjecaju mita i priče na oblikovanje izvještaja i uređivanje informativnih emisija na televiziji, uglavnom na HTV-u, ali i na Novoj TV i RTL-u. Istraživanje je dr. Car poduzela za potrebe svoje doktorske disertacije, a o njegovim rezultatima referirala je i u opsežnom članku “Televizijske vijesti - informiranje ili obmanjivanje” (“Vijenac”, 14. 1.). Među ostalim, istraživačica se pozabavila i televizijskim tretmanom hrvatskih branitelja, tj. njihovom pretvorbom iz žita u kukolj.
Gotovo pola izvještaja u Dnevniku HTV-a (od 1991. do 2006.) i vijestima RTL-a (2005./2006.) te više od 60 posto priloga u Dnevniku Nove TV (2005./2006.) imaju jake primjese mitova i drugih izmišljenih priča. Ili, drugačije rečeno, dobar dio onoga što se na tim televizijama emitira kao vijest o stvarnosti, sa stvarnošću ima malo ili nimalo veze. Vijesti se često nadomještaju običnim “izmišljenim konstrukcijama”.
Medijski su stručnjaci utvrdili da se u informacije najčešće ugrađuje ovih sedam mitova: “žrtva, žrtveno janje, heroj, dobra majka, varalica, Drugi svijet i poplava” (ili kakva ina elementarna nepogoda).
Dr. Car je, pak, otkrila da su u mitologizaciji hrvatskog branitelja, tj. u njegovu odvajanju od zbilje, primijenjena tri mita. U ratnome razdoblju, od 91. do 95., na televiziji (ali i u drugim medijima) dominirao je mit o hrvatskom branitelju kao heroju. Na snimkama on ponosno stoji, s oružjem u rukama. U drugom razdoblju, od ‘96. do ‘99., mit o branitelju heroju uzmiče pred mitom o branitelju žrtvi. On bespomoćno sjedi, sa suzama u očima. U trećem razdoblju, od 2000. do 2006. (a tako je i danas), slikom branitelja dominira mit o varalici (kriminalcu). On ide pognute glave, s lisicama na rukama.
Za razliku od drugih profesija, recimo sveučilišnih profesora ili liječnika, među kojima su negativci individualizirani, a ceh pošteđen (u svakom žitu ima kukolja!), među braniteljima su pozitivci individualizirani, a cijela je skupina pretvorena u protuhe (u svakom kukolju ima žita!). Zašto je tomu tako? Zbog nekog mitskog “rezanja” svakako jest.
Vijesti su odprilike ovako izgledale: \" Hrvatski branitelj se pijan potukao. Ne zna se još jeli ima PTSP.\" Koma od novinarstva.