Bravo, Luka, ne i za ‘Vratit će se Ivo’

SUB. 5.6. - Kultura, lijeva politika i sindikati u zoni Severininih poroka i podzemlja

Đorđe Novković je mrtav pa ne može ni poreći ni potvrditi da je Severini - kako uvjerava njezin menadžer - preporučio da pjeva na svadbi balkanskog kralja heroina u Crnoj Gori. Nejasno je kako se preporuka za nečije privatno slavlje uklapa u glazbeni interes vrhunskoga skladatelja. No, premda se tvrdi da Severina nije znala komu ide, jasno je da se zloporabom Novkovićeva imena hoće ublažiti neugodna istina da je riječ o mafijaškom piru (“nije znala” ni s kim se u Beogradu rukuje kad se rukovala s nekim ratnim zločincima). Najnovijim otkrićem povećao se broj bisera na Sevinoj ogrlici. U istom nizu blješti porno, mafijaši, ratni zločinci, nastupi na Račanovim predizbornim skupovima, kazališni nastupi uz pljesak od Jurice Pavičića, Velimira Viskovića i drugih iz kulturnoga mainstreama, te najnovije zrnce - podrška sindikatima! Znači to među ostalim da su hrvatska kultura, lijeva politika i sindikalizam u istoj zoni poroka, niskosti i svojevrsnoga podzemlja u kojoj su i sklonosti pjevačice. Da je publika iznad te zone, vidjelo se po zvižducima na Poljudu, ali poslije svake prljavštine koja se o Severini otkrije lijevo-liberalna javnost čini sve da svoju ikonu održi na životu, makar i umjetno. Lijepa naša pornografska i mafijaška!

NED. 6.6 - Zajednički scenarij Pahora i Janše da se Hrvatska namami na gubitke?

Poslije slovenskog referenduma ostaje pitanje – zašto je Hrvatska pristala na arbitražu i odrekla se Međunarodnoga suda pravde koji je riješio desetke graničnih sporova? Pravorijeku tog suda podvrgnula se i najjača sila svijeta – Amerika. Zamislite – velika Amerika ne ucjenjuje. Ali može mala Slovenija, no samo kad je posrijedi Hrvatska. Prisilivši RH na zaobilaženje Suda, Slovenija očito očekuje dobitak koji u redovnom pravnom postupku ne bi imala. Ako je slovenska ucjena imala potporu Bruxellesa, znači da su u EU spremni mutiti mimo međunarodnoga prava. I postupak Slovenije i potpora EU svojevrsno su nasilje nad Hrvatskom. Ni u Zagrebu ni u Bruxellesu nitko se nije ni osvrnuo na još jednu slovensku spremnost na nasilje – Janšinu izjavu da je 1991. predlagao vojno zauzimanje Savudrije. Da je takvo što izjavio netko u Hrvatskoj – odjekivalo bi na sve strane. Ako je Janša takav, ako su takve reakcije na njegove izjave, i ako prijeti da će se u parlamentu usprotiviti ulasku RH u EU, onda se hrvatska vlast vara misleći da će ga nagovoriti na suprotno. Nije nemoguće da su i Pahor i Janša dio zajedničkoga scenarija nekih zemalja EU i Slovenije u kojem se Hrvatska uvijek namami na ustupke i uvijek vodi ka gubicima.

PON. 7.6. - U nogometu, kao u svemu, navijamo za druge. Lijepa naša - inozemna!

U nogometu nam je kao i u gospodarskom i političkom životu. Za čiji ćemo profit u Hrvatskoj navijati? Za talijanski, francuski ili austrijski u bankama? Izraelski u Plivi? Mađarski u Ini? Njemački u T-HT-u? Za kojeg ćemo kupca navijati u mogućoj prodaji Hrvatske elektroprivrede, poljoprivrednog zemljišta, šuma i voda? Za koga navijati u presudnom utjecaju na ulazak RH u EU ili ustroj BiH u kojem bi i Hrvati dobili suverenost – za američki ili britanski, ili nam nijedan neće biti od koristi? Kao što ni u jednoj od tih “utakmica” Hrvatska ne “igra”, ne igra ni na Svjetskom nogometnom prvenstvu pa se mediji na sve strane pitaju za koju će reprezentaciju navijati Hrvati. I mimo SP-a te nedoumice postoje – kad je riječ o klupskom nogometu. Postalo je važnije navijaš li za Barcelonu ili Real, za Chelsea, Manchester United ili Tottenham, za Milan ili Inter nego za Dinamo, Hajduk, Rijeku, Osijek ili koji drugi hrvatski klub. I kao što Markovića, Bilića i drugih grobara hrvatskoga nogometa ima na televiziji, a bit će bez Hrvatske i u Africi na SP-u, tako svaki dan na televiziji imamo Josipovića i J. Kosor, a imamo ih, također bez Hrvatske, i na međunarodnim natjecanjima u Sarajevu, Bruxellesu, Washingtonu... Lijepa naša - inozemna!

UTO. 8.6. - Kosor o zajedničkom veslanju protiv korupcije govori – kao da daje štafetu!

Sjećate li se školskih zadaća iz komunizma u kojima smo se dodvoravali profesorima sričući lijepe metafore? Idealiziranje svijeta i sustava bilo nam je zadano. Neke se osobe cijeli život ne oslobode učeničke “estetike”, a među njima i naša premijerka. Nizu svojih stilskih figura o konju kojem čvrsto drži uzde, o vrućem krumpiru od kojeg će napraviti salatu... dodala je još jednu. Na proslavu desete obljetnice komična “antikorupcijska” udruga Transparency International koja troši državni novac, a od nje nikakve koristi, pozvala je baš elitu koja bi trebala biti meta njezine djelatnosti: Josipovića, J. Kosor, Mesića... Pa kad je već došla, Jadranka Kosor, koja inače svaki dan sindikate, oporbu i druge zove u svoje socrealističko krilo (društvo ne smije biti konfliktno!), rekla je: “Samo zajedno veslajući u čamcu doplovit ćemo do obale i pobijediti korupciju”. To “zajedno” izgovorila je nebrojeno puta, pa bi je trebalo upitati: hoćemo li zajedno u njezin golemi stan i u stanove drugih političara, hoćemo li zajedno dijeliti njihove plaće i povlastice, hoćemo li zajedno dijeliti dobit, imovinu, račune, jahte, najskuplje aute i vile menadžera i vlasnika banaka i tvrtki koje pljačkaju narod? Ili to Jadranka govori – predajući štafetu drugu Titu?!

SRI. 9.6. - Nakon povraćanja, mesa i estrade, nostalgija za kazalištem u socijalizmu

Otkad su u predstavi Eurokaza što ga vodi doajenka hrvatske kazališne besramnosti Gordana Vnuk na sceni HNK glumci pišali i povraćali, kad god prolazim kraj zgrade na Trgu maršala Tita, pomislim: koji lijepi WC! Kad čitam nešto o splitskom HNK u kojem su u predstavi Olivera Frljića glumci bili odjeveni u komade svježe govedine a goveđi butovi padali po pozornici, pomislim: koja lijepa mesnica! Kad se sjetim kako je lijevo-liberalni mainstream sricao hvalospjeve tim predstavama, te kako se rečeni Frljić u intervjuima zauzima za zatiranje katolicizma i Crkve u RH, i meni se pojača radoznalost dok čitam da bi intendant splitskog HNK mogao biti estradni zabavljač, Kerumov favorit Duško Mucalo. Tako bi u hrvatskom kazalištu napokon moglo biti promovirano njihalo osjećajnosti od gange do klaonice goveda, sperme i male, a s vremenom možda i velike nužde. Naivni će reći – Bože, kako ćemo takvi u Europu. Ali nam mnoge takve estetske novosti dolaze upravo iz Europe. Riskiram da me tko razapne, no ipak ću reći kako me obuzima nostalgija za socijalizmom, kad su kazališta bile crkve, redatelji i glumci sveci, predstave mise a prilično masovna publika vjernici kojima je kazališe bilo doticaj s Kulturom, s Bogom!

ČET. 10.6. - Pčele napale Jelačić-plac, pretvoren u sajmište krpa, prepun smeća i fleka

Pčele napale zagrebački Trg bana Jelačića, obrušivši se na lončanice s cvijećem na stupovima. Zašto ga ne bi napale i pčele kad je godinama žrtva ljudskih žalaca od čijih uboda stalno natekne. Umjesto da bude sveto, kultno mjesto, cijelu godinu prazno kako bi bilo komotno za turiste, prolaznike i šetače, kako bi na njemu stalno punim plućima disala hrvatska i zagrebačka povijest, kako bi se isticao spomenik banu i stilska pročelja ljupkih zgrada, pretvoren je u sajmište, zabavište i štandište za kojekakva pokazivanja i prodaje, za promocije svih mogućih inicijativa i srceparajućih humanitarnih akcija. Tu se dimi roštilj, puca iz starinskih oružja, potiče žar iz mijeha i udara čekić o nakovanj, nude nezanimljive knjige, salame, sirevi, alkohol, ulja i drugi začini iz cijele Hrvatske, narodne rukotvorine, korpe i krpe, odjekuje dernjava loših pjevača s bina, neprekidno se montiraju šatori, pozornice, raznose metalne cijevi i ograde, iz vozila iskrcava kojekakva oprema, razbacuje smeće, ostavljaju fleke iz svih hrvatskih regija i fasade prekrivaju zagušljivim reklamnim plahturinama. Samo u stankama toga stalnoga svetogrđa možete osjetiti njegovu urbanost i širinu s čijih vam rubova divna arhitektura grli dušu kao da je za taj zagrljaj i stvorena.

PET. 11.6. - Bravo, Luka, ne i za ‘Vratit će se Ivo’

Samo koju minutu pošto je potpisan hrvatsko-srpski sporazum o vojnoj suradnji, Srbi su ga počeli ostvarivati: beogradski atentator na srpskog premijera Đinđića baš u Zagrebu je u pucnjavi teško ranio Sretka Kalinića, pripadnika zemunskog klana. Ali ima i jedna povoljna vijest o suradnjama i savezima na europskom jugoistoku: predsjednik Sabora Luka Bebić je na konferenciji parlamentarnih stranaka zemalja iz Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi odbio inicijativu za uspostavu zajedničkog parlamenta Albanije, BiH, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Hrvatske, Moldavije, Makedonije, Rumunjske i Turske, pa je ta odluka odgođena. Bravo, Luka! Ali tko zna koliko mu treba reći “bravo” za intervju u Globusu “Vratit će se Ivo”. Kad će se Sanader vratiti, Luka točno ne zna, pa mu treba pomoći. Vratit će se kad Hrvatska kojom srećom smanji vanjski dug pa ga bude trebalo povećati, kad bude opet potreban “akcijski plan” za nova uhićenja generala, kad se bude trebalo odreći još nekoliko desetaka tisuća četvornih kilometara mora... I, napokon, kad bude potrebno pristati na ono što je Luka u Turskoj odbio, nakon čega će Hrvatska biti poprište za obračune mafija iz još desetak “savezničkih” zemalja! Što će se tada pucati!