Britanska vlada i zastupnici pokazali su se maksimalno korektni partneri Hrvatske kada su prekjučer vrlo glatko dovršili proceduru ratifikacije hrvatskog pristupnog ugovora u parlamentarnom Donjem domu. Slijedi još rasprava u Gornjem domu, ali očekuje se da će lordovi prihvatiti prijedlog još lakše pa bi Kraljica mogla dati svoj konačni pristanak u siječnju ili veljači.
Tako se Velika Britanija, barem u brzini ratifikacije, dokazuje kao veći prijatelj Hrvatskoj nego Njemačka, koja je počela ratifikaciju, ali i najavila da će pričekati posljednje izvješće o monitoringu.
Vjera u spremnost Hrvatske za članstvo u EU, koju su pokazali i ministar za Europu iz Konzervativne stranke i ministrica u sjeni iz Laburističke stranke, može poslužiti kao primjer političarima u drugim zemljama u kojima pristupni ugovor još nije ratificiran. To povjerenje obvezuje, naravno, i hrvatsku vladu da ga u budućnosti opravda. Treba bez oklijevanja ispuniti sve ostale obveze koje naši partneri u Europi vjeruju da ćemo ispuniti.
A moglo je biti i drukčije. Da su se željeli praviti Nijemcima, ili glumiti Slovence, britanski zastupnici mogli su prihvatiti amandman koji bi završetak rasprave u Donjem domu vezivao uz proljetno izvješće o monitoringu. Takav amandman nikome od njih ne bi naškodio.
Ali škodio bi Hrvatskoj i zato su ga odlučili odbiti. To su jasno rekli i ministar David Lidington i laburistica Emma Reynolds: takav amandman odgodio bi ulazak Hrvatske 1. srpnja 2013. godine, a mi vjerujemo da je Hrvatska učinila golem napredak i da će do srpnja biti potpuno spremna za članstvo. Odbijanjem tog amandmana Britanci su pokazali da žele biti iskreni hrvatski partneri u Europskoj uniji.
Hrvatska je za njih primjer zemlje koja se kroz proces približavanja EU reformirala i postala bolje društvo, na korist svojih građana, ali i korist Europe. Britanci žele da Hrvatska takvim svojim primjerom “osvijetli stazu kojom će”, nada se ministar Lidington, “poći i druge zemlje zapadnog Balkana”. Hrvatska ne treba bježati od te svoje uloge koja može biti korisna i za Europsku uniju i za Balkan.
Malobrojnim skeptičnim zastupnicima ministar Lidington pojasnio je i kako stvari stoje s deset pitanja koje je Europska komisija istaknula u posljednjem izvješću o monitoringu. Od tih deset točaka, sedam će biti riješeno do kraja ove godine, a preostale tri do kraja siječnja.
– To pokazuje koliko je hrvatska vlada predana ispunjavanju svih preostalih obveza – rekao je Lidington.
Političari u Berlinu još ne nalaze snagu reći nešto tako jasno i glasno, ali nakon primjera iz Londona, i nakon proljetnog izvješća iz Bruxellesa, vjerojatno hoće. Što nam onda ostavlja samo Ljubljanu kao usamljeni primjer. Zato je važno što je britanska vlada iskoristila raspravu u svome parlamentu da i u tom pitanju pruži podršku Hrvatskoj.
Za Veliku Britaniju problem Ljubljanske banke je bilateralno pitanje, a bilateralna pitanja, rekao je britanski ministar za Europu, ne smiju biti korištena kao izlika za blokiranje napretka zemlje koja je spremna za EU. Ta je poruka identična stavu koji ponavlja Hrvatska, stavu koji Slovenija pokušava ignorirati. Ali šanse da ga ignorira postaju sve manje kako se povećava broj zemlja koje dovršavaju ratifikaciju.
Stvar je jednostavna: Englezi su za zato što su Nijemci protiv.