Svima je danas valjda jasno kako je nastao Haaški sud, zašto je i pod kojim okolnostima Hrvatski sabor izglasovao Ustavni zakon o suradnji s njime, zašto je odugovlačeno s početkom pregovora za članstvo u EU, tko je iz svijeta više od drugih jahao na bespogovornoj suradnji...
Jedna je stvar koliko danas možemo biti (ne)zadovoljni rezultatima toga sudišta, što je predmet rasprava otkako je Haaški sud krenuo s izlaznom strategijom. A druga je stvar jesmo li ga mogli prihvatiti ili nismo. Jednostavno, nismo ga mogli odbiti, to više što je i Hrvatska bila među inicijatorima njegova osnivanja, da bi on kasnije među nama izazvao sve veće dvojbe i razočaranja.
Velika Britanija je jedna od zemalja koja je Haaški sud i te kako koristila za svoje političke interese, kako kroz svoje ljude koji su radili ili rade u Haagu, tako i kroz političke mehanizme EU koji su se oslanjali na Haag. Nije valjda zaboravljeno da je Britanija bila zemlja predvodnica skupine zemalja koje su tražile dlaku u jajetu u hrvatskoj suradnji s Haagom, posebice u Gotovininom slučaju, zbog čega su stajali naši pregovori s EU.
I sad se javlja britanski cinizam i naknadna pamet u osobi Britanca Geoffreyja Nicea, bivšeg haaškog tužitelja i suradnika Carle del Ponte. Vjerovali ili ne, on se bez zadrške u najnovijem razgovoru za jedan hrvatski tjednik čudi kako su zemlje naše regije, pa tako i Hrvatska, pristale na takvu jurisdikciju suda kakvu ima Haag i to objašnjava ovako: “Na predavanjima znam pitati engleske studente: Zamislite da je Engleska optužena za genocid nad Škotima i da međunarodno tijelo osnovano u Iranu te sastavljeno od tužitelja iz nekoliko različitih zemalja mora ustanoviti o čemu je riječ.
Bi li to bilo pravdeno? Studenti su šokirani i kažu: Naravno da ne bi!” Načelno gledajući, i mi bismo se trebali složiti s Niceom. Ali Hrvatska nije Britanija, što on jako dobro zna, pa se na ovaj način svima nama podruguje i ismijava nas.
Ako baš hoćemo karikirati, trebalo je osnovati već nekoliko međunarodnih sudova za ono što je britanska imperijalna politika činila diljem svijeta, kao što bi to trebalo učiniti za SAD ili bilo koju drugu zemlju koja se ogriješi o pravo. No jasno je da je to nemoguće jer Britanija i SAD drže pod kontrolom Vijeće sigurnosti UN-a koje je osnovalo i Haag, pa sigurno neće ići protiv sebe.
S druge strane, bivša Jugoslavija bilo je područje gdje su se nanovo pozicionirale svjetske sile, a Haag je, uz zadovoljavanje prava i pravde, poslužio i u tu svrhu. Sve je to jasno Niceu, ali ipak je Britanac, pa nam svisoka, iz svoje ležerne pozicije, drži lekcije kojima zapravo derogira i sebe i svoj bivši posao.
Ali da budemo dokraja iskreni, i naša politika prema Haagu kao da se povela krilaticom Vladka Mačeka “Kad se veliki tuku, mali pod stol”.