Čak i politički i etički zapušten narod ima granicu izdržljivosti

Kada je svojedobno pokojni Vlado Gotovac rekao da su Hrvati politički i etički zapušteni narod, nastala je opća graja jer da Gotovac vrijeđa narod. Već se i tada znalo da Gotovac nije govorio bez veze. Godinama poslije njegove smrti, stanje nacije postalo je i gore. Današnja, gospodarski, socijalno i duhovno devastirana Hrvatska, zoran je dokaz nekadašnje opore Gotovčeve tvrdnje. Hrvatska je danas ne samo pred ekonomskim krahom nego i pred društvenim kaosom. Ne uđemo li iduće godine u EU, nacionalna će dešperacija biti još i veća. Politička i etička zapuštenost naroda također. U kolektivnom hrvatskom mentalitetu kao da ima nešto bitno manjkavo, samoživo, inferiorno, sebično i nedovoljno socijalno osjetljivo. Pa i pomalo mazohističko. I kod naroda i kod vladajućih političkih elita. Posljednji je primjer gostovanje našeg premijera u Njemačkoj.

Umjesto da Zoran Milanović nedavno u Njemačkoj predstavi Hrvatsku kao državu čijim će ulaskom u EU Europa nešto dobro i pozitivno dobiti, što će obogatiti europsku kulturnu i političku raznolikost, naš se premijer zapravo rugao vlastitoj zemlji. Pedantnim Nijemcima, u njihovoj uređenoj državi, gdje je plaćanje poreza pravna svetinja, govoriti da je u Hrvatskoj plaćanje poreza “slobodna aktivnost” nije ni moglo dovesti ni do čega drugog nego do preispitivanja njemačkih stavova o Hrvatskoj. Umjesto da predstavi Hrvatsku kao državu novih potencijala, Milanović je o Hrvatskoj govorio kao o državi nerada, nemara i nereda. Poslije takvog politički šarlatanskog i neodgovornoga govora logično je bilo očekivati i njemačku reakciju, odnosno ogradu od hrvatskoga rizika glede njezina ulaska u EU.

Njemačka vidi da se Hrvatsku grčki vodi. Zato i pokazuje javnu rezervu prema Hrvatskoj i Milanovićevoj vladi. Već joj je ionako dosta Grčke! Zašto bi Njemačkoj trebala još jedna “Grčka”? Osim toga, govoriti njemačkoj premijerki Angeli Merkel, koja je zapravo neformalna šefica EU, da je Unija slična “pubertetliji koji je prerastao vlastite hlače”, kako je rekao Milanović, zapravo je i nepristojno. No, to je samo nastavak nedavne premijerove saborske predstave “Nu, gle mene” kada je sabornicu pretvorio u svoje privatno kazalište, u svoje samodopadno glumište. Pun sebe, razmećući se svojom pameću, izvrijeđao je pola Sabora.

Po istoj milanovićevskoj matrici ponaša se i tzv. prvi potpredsjednik Vlade. I Čačić svisoka zbori, podcjenjujući gotovo svakoga tko se s njime ne slaže. Kada se gleda i sluša Čačića, čini se kao da u Hrvatskoj i nema nikoga osim njega tko se imalo razumije u ekonomiju. Kao da su svi gomila diletanata, pa gotovo i debila! Vlada se napuhano i osiono ponaša ne samo prema tzv. običnim ljudima nego i prema sindikatima. Njih se tretira kao da su skupina neodgovornih neznalica koji nemaju pojma ni o državi ni o pravim interesima onih koje predstavljaju.

Vlada pokazuje socijalnu neosjetljivost, koja je česta i među samim prosvjednicima i građanima. Stupanj pučke solidarnosti također je nizak. Društvo ne djeluje kao zajednica, nego kao gomila atomiziranih i sebičnih pojedinaca. Gorak je primjer i štrajk učitelja, na koji dio naroda nije gledao kao na opravdani revolt godinama obezvređivanih i potplaćenih učitelja i profesora, nego nerijetko i s prezirom kao na pobunu onih “koji tri mjeseca u godini ništa ne rade”. Vlast je upravo u pregovorima sa sindikatima i koristila taj narodni stereotip o prosvjetarima za svoju nepopustljivost.

Predizborna priča o socijalnoj državi pokazala se samo kao politička bajka. Ostati na vlasti, bez pokazivanja i minimuma socijalne osjetljivosti i uvažavanja opravdanih traženja, glavna je karakteristika ove vlasti. Ali takvo ponašanje nema dugi rok trajanja, usprkos tome što i narod ima iste karakteristike kao i vlada. No, Vlada to lukavo i koristi. Vlada zna da je narod socijalno i politički razjedinjen, da je zapravo politički i etički zapušten pa zato podesan za kojekakve političke manipulacije. Ali zaboravlja da nije glup i da ima granice svoje izdržljivosti.