Čemu strah od Srbije!?

Hrvatska će trpjeti zbog Kosova” poručuje svisoka predsjednik Srbije Boris Tadić prekoračivši mjeru dobrog diplomatskog ukusa. Štoviše, sugerira nam da ne priznamo Kosovo – iako je to učinio znatan broj zemalja EU i NATO-a.

Tadić međutim zaboravlja da je Srbija na koljenima, prepuna unutarnjih problema te da baš i nije “uzor zemlja” koja nešto odlučuje. Pred njima je dugačak put za ulazak u EU, a Hrvatska se nema zašto plašiti takve Srbije koja je gotovo svedena na Beogradski pašaluk.

No, najnovija poruka “demokratski orijentiranog” Tadića na tragu je njegove nedavne eskapade u Vijeću sigurnosti UN-a kada se obrušio na našeg veleposlanika pri UN-u (preko čega je Hrvatska, zbog uzavrelih emocija i činjenice  da je netom proglašena neovisnost Kosova, s razumijevanjem prešla).

Tadić je tada, izvan svakog konteksta, ustvrdio da Hrvatska nije pravna država jer ne vraća stanarska prava građanima Republike Hrvatske – srpske nacionalnosti. I sada je ustvrdio da ne poštujemo sve pravne principe i standarde koji su pretpostavka da Hrvatska postane punopravnom članicom EU. Da apsurd bude veći, to je izgovorio lider zemlje koja je izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i koja je odgovorna za tisuće mrtvih, od  Srebrenice, Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje... i čiji ratni zločinci imaju zaštitu državnih struktura.

No da je Tadić prešao granicu dopuštenog, potvrdio je vrlo oštar odgovor premijera Sanadera. Poručio je Tadiću da je Hrvatska suverena zemlja i da neće trpjeti sugestije o tome što treba činiti. Budući da ne postoji dvojba o tome hoćemo li priznati Kosovo,  nego kada ćemo to učiniti, premijer je svojim istupom poslao jasnu poruku Tadiću!

Kada bismo željeli biti cinični, mogli bismo čak preporučiti Sanaderu da zahvali Tadiću i Srbiji jer zbog njihovih  poruka raste potpora NATO-u u Hrvatskoj. Zapravo komunikacijsku strategiju oko NATO-a prema našim građanima umjesto naše Vlade uspješno odrađuje Tadić!

Jasno je da nije dobro ni pretjerano kalkuliranje Hrvatske oko priznanja Kosova. Budemo li previše odugovlačili, netko može pomisliti da se Hrvatska boji reakcije Srbije. Nije sporno da Hrvatska mora voditi računa  o dobrosusjedskim odnosima sa Srbijom, ali i o interesima naših gospodarstvenika koji imaju razvijene poslove u Srbiji, no u prvom redu Vlada mora voditi računa o nacionalnim interesima.

Razumljiva je i suzdržanost premijera Sanadera i zbog činjenice da u Vladi sjedi predstavnik SDSS-a te da mora voditi računa o predstavnicima  srpske manjine u vladajućoj kaoliciji, ali nijedan od tih razloga ne može imati prednost pred interesima državne politike.