Četrnaest savjetnika drugarice županice

SUBOTA 17. 10.
Dvojac Marković-Bilić bijednim rezultatima nadmašio političare
Nogometni izbornik Bilić ostaje. U naslovu jednih dnevnih novina piše: “Ne mogu iznevjeriti igrače, HNS i navijače”. Bravo! Nakon poraza u kvalifikacijama za SP, igračima je zacijelo osjetno pala cijena na tržištu, HNS je izgubio desetak milijuna eura, a navijači su izgubili najvažnije – užitak u gledanju svoje reprezentacije u najelitnijem natjecanju i osjećaj nacionalnog ponosa i časti. Ne želi Bilić ostati vjeran igračima, HNS-u i navijačima, nego nema kamo, nema i više neće biti bajoslovnih ponuda od europskih klubova. Ostala bi mu samo mogućnost da trenira neki siromašni klub iz HNL-a za siromašnu plaću, pa mu je ostanak na čelu reprezentacije najbolje rješenje. A najbolje je rješenje i za Vlatka Markovića te se čudim kako ga nije primijenio i s nekim od dosadašnjih izbornika. Marković je svoj imidž gradio i u stolcu predsjednika HNS-a svoj položaj učvršćivao na samim neuspjesima, a sad evo i izbornika koji će ga u tome slijediti. Nikakva nacionalna liga, bijedni rezultati u europskim klupskim natjecanjima, katastrofa u natjecanju za SP uz poraze kakve doživljava Andora i druge države od stotinjak stanovnika (ukupno 2:9 s Englezima!) – to je slika hrvatskoga nogometa kojom dvojac Marković-Bilić izražava odanost navijačima. Uvelike su nadmašili političare!

NEDJELJA 18. 10.
Mesiću doživotno Pantovčak – da dokrajči zemlju s lijevom pajdašijom
Kad Mesiću istekne mandat, država će na ured koji mu po zakonu pripada, na dvoje zaposlenika, na službeni automobil i osiguranje trošiti koliko bi mogla privređivati mala tvrtka s nekoliko zaposlenih, pišu jedne novine. Tako je prema zakonu iz 2004., a i opravdava se time što će Mesić “kao bivši predsjednik s bogatim međunarodnim vezama i iskustvom i dalje moći pomagati svojoj državi.” Kako ne! Mi bismo još dublje potonuli da nije bilo njegovih aranžmana s nesvrstanim diktatorima poput Castra i Gadafija, izgubili bismo na cijeni da nije odavao počast najrazvikanijim ubojicama kao što je Che Guevara, “prijatelji” Hrvatske u Europi i svijetu nikad ne bi doznali istinu o Domovinskom ratu da nije bilo njegova svjedočenja u Haagu, hrvatsko pravosuđe ne bi valjalo pišljiva boba da on nije određivao koga progoniti (Zagorec itd.), a koga poštedjeti (njegova šogora, četu kriminalaca iz HNS-a, stranke iz koje je počeo pohod na Pantovčak i druge), a Hrvatska bi propala da je on nije “izvukao iz izolacije” i izložio stranim grabežljivcima koji su pokupovali manje-više sve što je u njoj vrijedilo! Zar takvom predsjedniku samo ured? Ja sam za njegov doživotni ostanak na Pantovčaku – da ovu zemlju sa svojom lijevom pajdašijom i dokrajči!

PONEDJELJAK 19. 10.
Nasuprot vječnosti papirnate knjige trenutačnost digitalne inačice
Navikli smo na vječnost oko sebe. Vječna su brda, planine, polja, more, rijeke, sunce, nebo, zvijezde, kuće... Vječne su i umjetničke slike, kipovi, glazbena djela... Vječne su i knjige, njihovu postojanost osjećamo u koricama, papiru, u nepomičnim slovima, u kućnim bibliotekama. Sada navodno staroj papirnatoj knjizi prijeti elektronska, prijeti joj on-line knjižnica na Googleu, prijeti joj digitalizacija. Ali samo donekle. Čitatelj koji uživa i u obliku knjige, u njezinoj čvrstoći, u stamenosti, ljepoti njezinih slova, u njezinoj jedinstvenosti – uživa u njezinoj stalnosti, spomeničkoj vrijednosti, likovnoj estetici... Nasuprot toj vječnosti knjige pojavljuje se trenutačnost njezine digitalne inačice, gasivost riječi i slova koja u bezdan nepostojanja i apstrakcije nestaju pritiskom na jednu tipku. Pojavljuje se knjiga kao informacija, a ne kao estetika. Knjige će nestati kad i čovjeka jer su jedno drugome nalik, jer su jedno s drugim u najbližem srodstvu, jer su jedno. Elektronika je udaljavanje od čovjeka, tehnika koja je sama sebi svrha, kao što su sami sebi svrha veliki krvavi ratovi, velika osvajanja i osvajači. Ono što osvaja – ne voli, nema oblika, ne osvrće se, ne dotiče emocije, samo osvaja i ništa više. To je napredak elektronike i e-knjige!

UTORAK 20. 10.
Četrnaest savjetnika drugarice županice
Kad se država peruša, nema razlike u svjetonazorima. Najnoviji je primjer Sisačko-moslavačka županija, u kojoj županica Marina Lovrić-Merzel (SDP) ima trinaest savjetnika, a stolac čeka i četrnaestoga. Četrnaesti bi trebao biti savjetnik za branitelje iz HSP-a, stranke koja je isprva na koaliciju sa SDP-om pristala samo ako u njoj ne bude predstavnik SDSS-a. Ali šuti sada kad je savjetnik za manjine baš iz te srpske stranke, i to ne bilo tko nego – istražni sudac u agresorskoj “državi”, tzv. SAO Krajini, Nikola Sužnjević. A zašto đapićevci šute? Zato što ih je drugarica Marina podosta uhljebila u županijskim službama, nadzornim odborima i upravama državnih tvrtki. Tko je prije četiri, pet godina mogao očekivati da će se zbog komadića vlasti pravaši dotle srozati! Županica Lovrić i u prvom je mandatu imala afera, koje je nisu spriječile da osvoji i drugi. Među ostalim, bila je u poslovnim vezama s petrinjskim Srbinom Draganom Čičićem, vlasnikom Drvoplasta, koji je strojeve kupljene novcem dobivenim od Hrvatske banke za obnovu i razvoj odlučio uporabiti za obnovu i razvoj Srbije pa ih je odvezao u Čačak! Tako je sisačko-moslavačko bratstvo i jedinstvo komunjara, ustaša i četnika zašlo i duboko u Srbiju!

SRIJEDA 21. 10.
Osuditi blogera primitivizam je i nerazumijevanje novog izraza
Nijedan hrvatski bloger (a bit će da je tako svuda u svijetu) neće dobiti Nobela za književnost, a malo koji zaslužuje medalju za promicanje kulture u komunikaciji, za pismenost, pristojnost, objektivnost. Ali su zato šampioni internetske vulgarnosti, blaćenja, uvredljivosti, izmišljanja, krivotvorenja, gnjeva, bijesa, srdžbe, pa i likvidatorskih strasti, osobito u komentiranju novinskih tekstova. O tome smije li im se dopustiti potpuna razuzdanost, najčešće anonimna, stajališta su različita. Ali osuditi blogera Damira Fintića na 20 dana zatvora, i to samo zato što je na svome blogu objavio nečiji tekst o bogaćenju vukovarskog gradonačelnika Štengla – primitivizam je koji može konkurirati primitivizmu najgorih internetskih drljatora. Prvo, to je nerazumijevanje novoga izraza za koji ne vrijede pravila “klasičnih” medija. Svi “klasični” mediji (pa i portali koji ih oponašaju na internetu) imaju svoje institucionalizirane granice, obveze, odgovornost prema društvu, zajednici, čitateljima, istini i laži, činjenicama i krivotvorinama, argumentima i klevetama. Blogeri su svega toga oslobođeni, ali to im ne mora biti prednost jer moraju biti uvjerljivi po kakvoći ili će biti prezreni i odbačeni kao psovači. Pa je stoga i spomenuta zatvorska kazna – čista psovka.

ČETVRTAK 22. 10.
Kerum se uvijek sjeća sirotinjske skučenosti pa nikad ne može stati
Bravo za splitskoga gradonačelnika Keruma! Bit će da je sada, pošto je na TV-u priznao da već pet godina ima ljubavnicu, koja je trudna, te da se rastaje, popravio sliku o sebi u očima lijevo-liberalnih komentatora koji su ga čerečili. Konzervativni, patrijarhalni otac obitelji i katolik iz Dalmatinske zagore, primjer uspješnog sirotana koji se ni od čega vinuo do jednog od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, ušao je sada u svijet razuzdanosti u kojem je novac gospodar erosa, a pohota zakletva na vjernost. Kerum se dogodio na pravom mjestu, u sredini u kojoj je svojim nemoralom i bešćutnosti prema obitelji “trebao” razbiti uvjerenje o kršćanskoj čednosti jednoga podneblja, čednosti koja resi golemu većinu njegovih birača. Ako je na taj način prevario one koji su za njega glasovali, prevario ih je i u svemu drugome. Sada je sve što su mu prigovarali njegovi politički takmaci i protivnici mnogo uvjerljivije. Nije Kerumu ni do Splita ni do Splićana nego do jačanja i širenja svoje moći koja se zacijelo uvijek sjeća sirotinjske skučenosti pa nikad ne može stati. Maybach, vratolomne brzine po autocestama, jahte, preljubi, rječnik kočijaša, ukus čobana, privatizacija cijelog jednog velikog grada uz pomoć sestre i druge rodbine – antologijska je priča iz hrvatske bijede.

PETAK 23. 10.
Sutlića prozivali da je Srbin, a sada bi ga uništili kao hrvatskog nacionalista
Kad je prije koju godinu Vanja Sutlić biran za v. d. direktora HRT-a, uoči sastanka Programskog vijeća dvoje članova toga tijela, Suzana Jašić i Danko Bljajić, kolege iz Vijeća, Anju Šovagović i Đuru Njavru, šokiralo je riječima: “Nećete valjda glasovati za Srbina Sutlića!?” Bila je to tipična udbaška provokacija, koju su Njavro i Šovagovićka na sastanku i iznijeli. Kako to da je ultraljevičarima Bljajiću i Jašićki smetao Srbin, i otkud im podatak da je Sutlić Srbin? Gotovo se nitko u Hrvatskoj na taj šovinistički ispad nije ni osvrnuo a nekmoli da bi o njemu neko mišljenje izrekli različiti dužnosnici, zastupnici ili sam Mesić. Iz istog ljevičarskog miljea sada je krenula paljba po Sutliću ne kao Srbinu nego kao hrvatskom šovinistu koji je navodno novinarku Ivanu Dragičević-Veličković nazvao četničkom kurvom. Tobožnji se incident zbio još u veljači 2008., dakle, prije gotovo dvije godine! Zašto je objavljen baš sada, kako to da se nitko od čak troje novinara svjedoka (Mikleušević, Sever, Zuber) nije sjetio da je tako dugo prikrivanje nedjela također kriminal, a da ne govorimo o bijedi i kukavstvu šutnje? Ili su se možda dogovorili s Jašićkom i Bljajićem – ako ne ide kompromitiranje Sutlića kao Srbina, daj ga pokušajmo uništiti kao hrvatskog nacionalista!