Ciganska šaka

Kad ciganska djeca istuku hrvatsku djecu, organiziraju se javni prosvjedi, a dječje pravobranitelje žurno povlače s godišnjeg odmora. Kad hrvatska djeca pretuku cigansku djecu, malo se tko uznemiri, a branitelji iz prethodne rečenice spokojno putuju kamo ih je volja. Premda bi, kad bi u društvu sve bilo na svome mjestu, moralo biti obratno.

Ciganska su djeca posvuda u manjini, a hrvatska u većini i s društvenog je stajališta opasnije kad jaka većina mlati manjinu, nego kad slaba manjina lema većinu. Hrvati su predugo bili manjina da bi sada olako zaboravljali na manjinske tegobe drugih!

Iz odnosa javnosti prema masnicama i razbijenim glavama može se, naime, razabrati društveni položaj onih s masnicama i razbijenim glavama, kao i onih koji masnice dijele i glave razbijaju. Nedavni međimurski slučaj i njegovi odjeci nedvojbeno su pokazali, prvo, da ista mjerila ne vrijede za sve etničke i socijalne slojeve hrvatskog građanstva i, drugo, da u toj nejednakosti ima (ne)pravilnosti koje ne proizlaze iz manjinsko-većinskih odnosa.

Ili, manje zamršeno: Cigani ne prolaze lošije samo zbog toga što su manjina, nego i zato što su Cigani (riječ Rom ne upotrebljavam zbog toga što ona već odavno uključuje sva značenja koja je nekad imala starija riječ Ciganin, pa je kao proizvod socijalističkog jezičnog inženjeringa postala suvišna).

Možete li zamisliti kakav bi odjek izazvala vijest da je u nekoj istarskoj osnovnoj školi pet talijanskih derana istuklo djecu nekog istarskog Hrvata? Ja ne mogu, jer sam uvjeren da nikakve javne reakcije ne bi ni bilo. Kao što se nitko posebno ne bi osvrnuo na kakav školski boks-meč između malih Mađara i malih Hrvata npr. u Dardi. U čemu se to razlikuju šake Talijana, Mađara, Nijemaca... od ciganskih šaka?

Sve je zapisano u povijesnom iskustvu. Iznad hrvatskih je glava stoljećima stajala nečija šaka: turska, njemačka, mađarska, francuska, talijanska, srbijanska... Kao znak da se glava ne smije previše podignuti, da sa šakom nema šale i da će se ona prije ili poslije nimalo nježno spustiti na glavu. Vladale su Hrvatskom druge države, kapu su Hrvatima krojili drugi narodi.

Danas je sve to prošlost, ali ne i prošlost bez tragova. A neki od njih izvrsno se vide i u današnjem statusu nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Iza talijanske manjine stoje razdoblja talijanske vlasti u Hrvatskoj, a zanemariti se bogme ne može ni velika, danas prijateljska talijanska država.

S Mađarima su Hrvati 800 godina bili u personalnoj uniji, a Rijeka je bila mađarska luka, što se također ne može smetnuti s uma kad se razglaba o položaju mađarske manjine. Slično je i s Nijemcima, Srbima, donekle i s Bošnjacima, pa i s drugima. Iza svih njih netko i nešto stoji, u prošlosti i sadašnjosti.

A tko i što stoji iza naših Cigana? Nitko i ništa. Samo kotač. I poneka šaka. I sad smo se nahrustili baš na nju.