Cilj je – uništiti HDZ

Nekoliko dana u ovom tjednu na teletekstu Nove TV trajala je anketa s pitanjem “Za koga biste glasovali da su sutra izbori?”. Omjer glasova koje su dobivali HDZ i SDP bio je ujednačen, s povremenom prevagom od nekoliko postotka jedne ili druge stranke, češće SDP-a. Koliko je ta anketa vjerodostojna? To bi mogli procijeniti stručnjaci, ali isti ti stručnjaci iz znanstvenih ustanova imaju loše mišljenje i o drugim “brzinskim” anketama koje naručuju mediji. To bi loše mišljenje moglo biti još naglašenije ako se anketa Nove TV, u kojoj je HDZ dobivao do 40 posto glasova te bio uglavnom izjednačen sa SDP-om, usporedi s anketom koju je za RTL napravio GfK i u kojoj bi za HDZ glasovalo samo 6,6 posto birača! O čemu je riječ?

Naravno, o općoj medijskoj hajci na HDZ, potaknutoj i prosvjedima, u kojoj zacijelo ima i psihološkog rata protiv te stranke što ga vode njezini politički takmaci i “snage” koje ju ne podnose niti su je ikad podnosile. Poslije pobjede Račanove koalicije 2000. u anketama je postotak naklonosti birača HDZ-u bio sličan postotku iz sadašnje ankete GfK, ali ni to nije pomoglo “komunjarama” da se održe na vlasti više od četiri godine. Sjećate li se kakve su ankete bile uoči izbora 2007.? Po njima se činilo da će SDP pomesti HDZ. Sjećate li se kakve su bile izlazne ankete na tim izborima? Pa Mislav Bago i ostali SDP-ovi “plaćenici” već su bili proglasili uvjerljivu pobjedu te stranke koja je bila – gubitnik. Svih ovih dvadeset godina gotovo sve ankete uvelike su zakidale HDZ. Ne znam kako je provođena anketa u kojoj je HDZ spao na 6,6 posto, ali taj je postotak dio toga psihološkog rata i posve se podudara s nastojanjem SDP-ovih boljševika na čelu sa Željkom Jovanovićem i Slavkom Linićem ne samo da se HDZ makne s vlasti nego i po mogućnosti zatre, praktički da se što duže vrijeme ukloni iz relevantne politike.

Zašto? Razlog je svakome pametnome jasan. SDP nikad nije imao niti će ikad u normalnim okolnostima u pretežno konzervativnoj Hrvatskoj, koja, za razliku od ljevičara, drži do temeljnih ljudskih i tradicijskih vrijednosti, imati šanse da dobije dovoljno glasova za duže vrijeme vladavine. Jedina mu je šansa da kriminalizira, omalovaži i eliminira glavnog i jedinog takmaca – HDZ. Građanima je u Hrvatskoj bio potreban samo jedan mandat SDP-ove vlasti, od početka 2000. do kraja 2003., da vide kakve su mu sposobnosti i moral. “Crveni” zacijelo ne žele da se to ponovi ako ove godine osvoje vlast jer im je nepodnošljiva samo pomisao da je nemaju kad je nemaju. Hrvatska nikad u dvadesetak godina svoje samostalnosti nije bila pred gorim izborom.

Sanader je temeljito kompromitirao HDZ i, dapače, nakon kukavičkog odlaska nametnuo svoje nasljednike, pa je upitan legitimitet i vrha izvršne vlasti i vrha HDZ-a. S druge strane, SDP i Milanovića i ulični prosvjednici i objektivni analitičari vide kao lešinare koji čekaju HDZ-ov pad i to im je jedini program. Ali to lešinarenje, nepojmljivi rezultati u anketama, inscenirana, javnoj predstavi namijenjena trganja i palež članskih iskaznica HDZ-a te očit psihološki rat protiv te stranke mogli bi imati protuučinak. Kao što ga je imalo njezino javno stigmatiziranje otkad je osnovana. Uostalom, izuzmemo li Milanovića, koji je nov u lijevoj koaliciji, svi njezini drugi glavni akteri – Linić, Jakovčić, Čačić, Pusićka (koja je uvijek branila sudionike afera iz svoje stranke) – po sumnjama u korupciju i kriminal koje ih godinama prate ne samo da ne mogu biti moralna protuteža HDZ-u nego s njegovim najkompromitiranijim ljudima čine bratstvo.

Stoga, kad god izbori bili, njihov je ishod neizvjestan. Zasićenost nijekanjem HDZ-a mnoge bi mogla okrenuti protiv onih koji niječu, pogotovo kad ništa drugo ne nude. Otkad postoje, ljevičarima je glavna osobina čekanje ili izazivanje prigode za osvajanje vlasti i zatim zadržavanje te vlasti svim sredstvima. SDP se vratio tim izvornim načelima, pa je otud i HDZ-ovih 6,6 posto, koji graniče s uništenjem stranke.