Čini mi se da je Bandić već pobijedio!

Napokon je i Milan Bandić objavio predsjedničku kandidaturu. Strategija „delanja“ uz držanje SDP-a, konkurencije i javnosti u stanju nervoznog (konkurencije) i željnog iščekivanja (njegovih glasača) pokazala se punim pogotkom. Zato se i usuđujem već sada javno prognozirati: zagrebački gradonačelnik već je osigurao predsjednički mandat od 2005. do 2010. godine. Njegove pobjedničke šanse nisu samo njegova zasluga.

Uvelike su mu pomogli i pomažu politički najpotentniji protivnici koji se natječu u vođenju pogrešne pretkampanje. Pogledajmo načas kako to rade. SDP-ov kandidat Ivo Josipović od prvog se časa proglasio vojnikom partije, javno najavivši kakva sve statutarna zla i partijske kazne iza ugla vrebaju na Bandića ako se usudi kandidirati. Pobjedničke šanse koje nije sam pokopao, Josipoviću urušava stranački predsjednik Zoran Milanović, jedan, žao mi je to kazati, od najnetalentiranijih političara koje je ta stranka proizvela. Nesretnom Josipoviću više šteti nego koristi i činjenica što ga javno „državnikom“ proglašava kulinarski i enologijski stručnjak Davor Butković, glavni protagonist halucinacijskog kolumnizma.

Povijest struke pamtit će ga po izmišljenom intervjuu s odbjeglim premijerom Sanaderom. Nadan Vidoševića, koji je dobro startao i koji nije bio bez pobjedničkih šansi, sasvim je uneredio zaigrani i pomalo infantilni promidžbeni nerv Krešimira Macana. On ga je nagovorio da se u javnosti mjesecima pravi važnim i razmeće osobnim i obiteljskim bogatstvom, blještavim vilama i ladanjskim kućama, jahtama, jezerima i šumama. Bez obzira na to što Vidošević i dalje tvrdi da je ponosan na vlastite i majčinske poduzetničke sposobnosti i vještine, javnost je zamorena: ne toliko njegovim bogatstvom, koliko bogataškim pravljenjem važnim. Javnost je dodatno ozlojedio kad je zbog obilja nekretnina dvije „kućice“ jednostavno zaboravio upisati u imovinsku karticu. HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang u najtežoj je situaciji.

Pobjegli Ivo Sanader ostavio mu je u naslijeđe dva teško ispravljiva hendikepa: potpuno praznu stranačku blagajnu i poplavu korupcijskih afera koje ni dragi Bog više ne želi i ne može zanijekati. Dodatne nevolje pričinjavat će mu i mnoštvo kandidata koji računaju na glasove desnog centra: Primorac (njegove su šanse među „državotvornima“ daleko najbolje, posebice jer kampanju navodno vode „Obamini mladi lavovi“), Tuđman, Mikšić, Jurčević i drugi. Kad se sve zbroji i oduzme, lako je zaključiti da je Bandić tajnovitim putovanjem, „delanjem“ i zagonetnom šutnjom u posljednja dva mjeseca postigao puno više nego njegovi glavni konkurenti pričanjem i „nedelanjem“. Izbacivši ga „šaptom“ iz svog članstva, SDP mu je napravio najveću uslugu. Prezir javnosti i birača prema strankama i stranačkim spletkama pretvorit će ga u metaforičkog stranačkog Robina Hooda.

Ako se, nakon svega, goropadni Milanović odluči na čišćenje stranke od bandićevaca, što je sasvim moguće, još će mu više pomoći. Sve u svemu, nakon svega što su njegovi konkurenti učinili na vlastitu štetu, Bandić izbore može izgubiti samo ako napravi neku veliku ludost. A ludost, kad bi i želio, jednostavno ne može napraviti jer je kampanja tako kratka da za ludosti nema vremena. Kaj ne?