Činjenice ispred mašte

Primila sam elektroničkom poštom nekoliko pisama u kojima me čitatelji upozoravaju na pogreške i, kako kažu, vjeruju da će ispravke pročitati u rubrici Ispravci i objašnjenja, a ja, pak, procjenjujem da te pogreške traže riječ-dvije više od prostora te rubričice.

Javili su mi se iz Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva, a reagiraju i uime Poljske kulturne udruge “Nikolaj Kopernik” jer se, nakon što su pročitali kratak članak o događanju koje su organizirali večer prije, pitaju: “Jesmo li pogriješili mi ili vaša novinarka kad je posrijedi smisao cijele večeri?”

Naime, u članku nije bilo ni riječi o razlogu tog događaja – zajedničkom apelu za mir u svijetu – odnosno projektu dr. sc. Davora Margetića “Tisuću ždralova iz Hrvatske za Hirošimu” u povodu rođendana japanskog cara Akihita. Na događaju su bili japanski i poljski veleposlanik sa suradnicima, što također nije zabilježeno.

A o čemu je izvijestila mlada novinarka? Valjda, ne osobito zainteresirana za apele za mir, zaintrigirao ju je sadržaj stola na prigodnom domjenku pa je opisala ponuđena jela, primjerice kupus kuhan u votki, i ceremoniju čaja – na žalost, pogrešno.

Zadatak bi bio korektno obavljen da je informacija odgovorila na pet osnovnih pitanja: tko, što, gdje, kada i zašto, a nastojanje da se bude drukčiji od drugih, što je najčešće želja mladih i nedovoljno vještih novinara, ovaj put nije bilo uspješno. A pokazano je i nepoznavanje pozadine događaja. Čujem da je objava članka imala i neugodan nastavak jer je glasnogovornik HJKGD-a reagirao obrativši se novinarki, a onda je neugodan razgovor završen lupanjem telefonske slušalice. Potpuno neprimjereno novinaru Večernjeg lista i zato zabrinjavajuće.

Primjer drugi: Čitatelj sumnja da Večernjak skreće u žutilo, ali primjer koji navodi ne ide u red žutih, nego u red neprofesionalno odrađenih priča. Pisali smo o slučaju Cvjetni trg u Zagrebu i GUP-u grada Zagreba te u nizu priča objavili članak s naslovom “Prijetili smrću šefici stranke Zelena lista”, a u tekstu citirali spomenutu šeficu, koja sumnja da je dopisnicu s prijetnjama poslao netko iz Udruge Projekt Zagreb. U cijelom članku ni slova iz Udruge Projekt Zagreb. Novinarka nije poštovala temeljno pravilo: čuti i drugu stranu.

I napokon: Na posljednjoj stranici sve češće nam se životinje rađaju i umiru, umjesto kote, tele... i ugibaju.