Naša je vrla Vlada očigledno digla ruke od svih naših "cirkusa" kad se dospijeva baviti i pravim cirkusima. Postrožujući pravila držanja i zaštite životinja ne samo što uvodi 15.000 kuna kazne za "klanje na živo", svinja naime, nego i zabranjuje cirkuse. Ti naši svakidašnji "cirkusi" od političkih do ekonomskih očigledno joj ne smetaju koliko oni pod šatrom.
A i lakše je bogme, posebno kad ti problemi vire odasvud, usredotočiti se na zabranu ulaza u zemlju stranjskoj dresiranoj živini, osobito divljoj pa dresiranoj, nego se baviti domaćom, posebice kad se čini da je domaća dvonožna čak bolje dresirana, posve pitoma, a pri tome, osim iznimno, i ne uznemirava javnost zbog maltretiranja. Ni životinja, a bogme ni ljudi. Kao strasna zaljubljenica u cirkuse iskreno i duboko žalim što odavna u nas, djelomice i zbog konkurencije svih naših ovdašnjih "cirkusa" i platežne (ne)moći, nije ni gostovao neki dobar cirkus, onakav kakva smatram ravnim vrhunskome teatru.
Sa žalom se sjećam vremena kad bih pokupila cijelu obitelj ili čak cijelu generaciju teatrologije s komparatistike, pa ravno u cirkus. Gostovali su tada ne samo vjerojatno najpoznatiji Moira Orfej i njezini nego i ponajbolji cirkusanti iz cijeloga svijeta. Svesti cirkusku arenu na mučenje životinja da uđu u naše izvorne štale, imali bi zaštitari što vidjeti! a cijelu tradiciju na zabranu kolinja po dvorištima, to može samo vrlo neupućen pisac i usvajač zakona.
Kako onda očekivati od njih da bi još uspijevali razlikovati tradiciju primjerice ruskog od kineskog ili europskih cirkusa, dresera životinja od žonglera ili foku od Moirinih golubova ili pudla. E, bogme, lijepa li cirkusa! Krasne li zaštite životinja! A tko će zaštititi nas cirkusante, ne po svome izboru, pod našom hrvatskom šatrom? Makar za duševne boli. Kad se već moraju time baviti, molim neku od stranaka, makar koju, makar najmanju, da se usprotivi zabrani cirkusa. Pa da, kad dođe vrijeme, imamo za koga glasovati i baviti se bitnim "cirkusima".