Ćiro prelazi na klopu sa štapićima

U Ćirinim i mojim letima, bome, moramo paziti na ono kaj papamo. Nutricionisti, koje sve više počinjemo zarezivati, od nacionalnih kuhinja sigurno bi prst uprli u kinesku. Poznavajući Ćiru, a poznamo se, sumnjam da bi ga nutricionisti mogli napalili na klopu sa štapićima.

Dapače, u jednoj televizijskoj emisiji voditeljici (Mirna Berend) demonstrira svoju totalnu neprilagođenost ubadanju štapićima. Ta istočnjačka varijanta bešteka ne funkcionira na sklapanje, nego na štipanje. A Ćiro se u štipanju ne snalazi. A kak se bu snalašel u Kini, kamo se uputil sa svojim legendarnim trenerskim štapom? I možda s bijelim šalom koji ga je 1982. proslavil.

Te za Dinamo slavne godine i sam sam provel s Ćirom i dinamovcima, skupljajući građu za knjigu. Imal sam tak povlasticu iznutra i izbliza osjetiti cjelokupnu natjecateljsku atmosferu i omirisati pobjednički duh. I, naravno, upoznati Ćiru. Urođeni nemir mu ne dopušta sjedenje za stolom i mackanje po tanjuru. Kroz razgovor kupil bi samo mrvice.

Zato mi se čini da su baš štapići kao stvoreni za njegov temperament. Samo ne znam kak bu se priviknul na luksuzni hotelski apartman na pedesetom katu, koji ga u Šangaju čeka. Na takvoj visini, pa još s vrtom i bazenom idealno je za samotnički život. A Ćiro ni pet minuta nemre funkcionirati sam. Bez publike. Njegovo prirodno stanje je pun stadion i aktivan kontakt s igračima i navijačima. I siguran sam da bu i u Šangaju oko sebe uvijek imal navijača ko Kineza!

Zbog toga se valjda i odlučil za takav pustolovni korak. To ga i voditeljica pita: Zašto? A naš Ćiro odgovara: Zbog love. Pa se gledateljstvu ispričava na tak direktnom odgovoru. A ne vidim razlog isprikama. Pa nije ni političar ni menadžer u državnoj firmi. Radi poso gdje je sve transparentno specificirano na displeju s rezultatom. Koliko golova i pobjeda, tolko i love. Čista računica. Ćiro je u svojoj trenerskoj karijeri kao malo tko imal rezultata. Pa valjda i love.

A iz prve ruke znam da je uvijek bil galantan. I da mu je auto uvijek krcat poklonima. I nigdje se ne pojavljuje praznih ruku. A sjećam se njegovih zaposlenih ruku iz one slavne '82. U sarajevskom hotelu "Evropi" kao nove prvake dočekuju nas s metar visokom tortom. U stražnjoj hotelskoj sali razrezali smo tortu i raspalili onaj naš omiljeni repertoar s "Još Hrvatska ni propala", "Ustani bane" i "Vila Velebita". Igrači, stručni štab, članovi uprave i novinari - svi u isti glas. Svi osim Ćire, koji ispred zatvorenih vrata odrađuje logistiku. Tj. obrađuje organe narodne vlasti. Milicajcima na radnom zadatku dijeli stotke markona. Naravno, na onaj svoj teatralan način: "Ovo je za tebe, šine"! Mileki zadovoljni, a mi nastavljamo s "nenarodnim i neprijateljskim" repertoarom... To je Ćiro!

Ali i to kad se trener svih trenera na voditeljičino pitanje o Mamiću kao svom đaku ponovno ispričava. Maminjo je, veli, odavno prešišal svog učitelja. Uspio zaratiti veću lovu, s oproštenjem. No, daj se, Ćiro, u našim godinama prestani ispričavati! Lova je ipak samo lova, šine Ćiro...