Crkva i mediji zbog vlastitih nedostataka guraju glavu u pijesak

Danas se u Katoličkoj crkvi slavi Dan medija. To uključuje sve pozitivne, ali i negativne tečevine koje Crkva ima, i s vlastitim i s javnim medijima. Mediji sebe shvaćaju kao korektiv društva, a Crkva ih tretira kao javni servis u službi istine.

No i sami će se medijski djelatnici zaklinjati da im je u interesu istina. Međutim, u pluralitetu istinu, novinari, barem načelno, polaze od činjenica koje se daju  istražiti i opisati, a Crkva polazi od objavljene istine te svoja stajališta temelji na dugoj tradiciji i iskustvu rada s ljudima. Već i zbog te bitne razlike često dolazi do napetosti.

Mediji, međutim, i sami nailaze na probleme koji se tiču njihove uloge u društvu, a danas je to osobito pitanje položaja samih novinara, zatim pitanje slobode od medijskih korporacija te  pitanje novog pristupa novinarskoj etici.

U povodu Dana medija proteklog se tjedna održao već tradicionalni susret predstavnika HBK i urednika vodećih hrvatskih medija. I taj je susret pokazao da napetost postoji, da pitanja koja bi valjalo otvoriti ima mnogo, a da dijaloga i dalje nedostaje. Ipak i ovo što postoji, valja cijeniti, ma koliko se u pristupima obiju strana osjetilo da svatko želi postići svoj cilj.

Crkva bi htjela postići više objektivnosti, a predstavnici medija i taj susret doživljavaju pragmatično. Stječe se dojam da obje strane pomalo guraju glavu u pijesak ne želeći vidjeti vlastite nedostatke i muke, premda neizbježno jedni druge trebaju. Bilo bi, naime, nužno postići veću suradnju jer budućnost i ne izgleda baš blistavo ni za jedne ni za druge.

Netko treći, čini se, vuče konce. Crkva je, barem deklarativno, pozitivno okrenuta medijima, što potvrđuje i Papina poruka za današnji dan, u kojoj  kaže kako se medijima moraju priznati zasluge za širenje novosti i znanja, zatim opismenjavanja i socijalizacije te razvoja demokracije. "Bez njihova doprinosa doista bi bilo teško podupirati i poboljšavati razumijevanje među nacijama, pružiti univerzalnu širinu dijalozima o miru, zajamčiti čovjeku prvotno pravo na informaciju osiguravajući istodobno slobodno kolanje misli, nadasve što se tiče ideala solidarnosti i socijalne pravde.

Da, baš tako! Mediji u svojoj cjelini nisu samo sredstva za širenje ideja, nego mogu i moraju biti i sredstva u službi pravednijega i solidarnoga svijeta", kaže papa. Ipak i on uočava probleme, posebice u opasnosti da se mediji "pretvore u sustave usmjerene na podvrgavanje čovjeka" trenutnim interesima, posebice logikom profita, ali i kada se komunikacija "koristi u ideološke svrhe ili za raspoređivanje potrošnih roba pomoću bjesomučne promidžbe".