Jučerašnja izjava Komisije Iustitia et Pax odgovor je, zapravo, svima onima koji su posljednjih dana, u jeku bitke za spolni odgoj, trubili da se Crkva dosad nije oglašavala o ključnim i strateškim temama. Radi se, naime, o kontinuitetu koji upravo održava spomenuta komisija, koja se o toj temi dosad već oglasila nekoliko puta, a jučer je uključila posljednje zvono na uzbunu.
Pritom Crkva (koja govori kroz Iustitiu et Pax) u cijeloj priči nema nimalo vlastitih ili sebičnih interesa, već nastupa u javnosti kao glas naroda za opće dobro i to joj je jedini motiv za (novu) konfrontaciju s neoliberalnim vlastodršcima u Hrvatskoj. Taj isti motiv bio je i u slučaju zdravstvenog odgoja, kada je Crkva bila glas nijemih roditelja, premda su joj (u još nezavršenoj bici) za tu spornu stvar svašta znali stavljati na račun.
Realno gledajući, Crkva je u hrvatskom društvu jedina stvarna opozicija. I to ne u banalnom smislu političkog strančarenja, nego u definiranju kritičnih pitanja aktualne vlasti, koja prijete općim raspadom zemlje na svim područjima. Za razliku od vlasti, kako prijašnjih tako i sadašnjih, Crkva je jedina u društvu na braniku domovine i na svojoj savjesti nosi narod i njegove potrebe. Jer vlasti odlaze i dolaze, a Crkva i narod ostaju. Samo u ovom kritičnom trenutku glavno je pitanje – na čemu? Ako im prolazni vlastodršci rasprodaju domovinu, s pravom se danas brinu da ni njih (čitaj: nas) biti više neće.
Crkva je produžena ruka Vatikana koja s interesom naroda nema baš ništa