Crkva nije slučajno sada postala metom

U aktualnom sporu između crkvenog i državnog vrha oko pitanja spolnog odgoja, koje nipošto nije jedno od strateških i gorućih pitanja u Hrvatskoj (ali je, kako vidimo, postalo fenomenalno dobar lakmus-papir za dijagnozu međusobnih odnosa), na površinu je osim strasti isplivala i golema otvorena, neskrivena i sad do kraja ogoljena mržnja prema religiji i njezinim stavovima. I to ne samo prema Katoličkoj crkvi i njezinu najisturenijem igraču kardinalu Bozaniću (kojemu će jedan ministar blasfemično poput uličara dobaciti da je naciji ukrao Božić!) nego i prema ostalim vjerskim zajednicama koje nisu grmjele tako snažnim glasom kao većinska Katolička crkva, ali su otvoreno stali uz nju muslimani, pravoslavci, protestanti... Svi oni zajedno, ako se već tako volimo držati statistike, čine više od 90 posto hrvatskog stanovništva.

Gledajući poruke koje im upućuje ova vlast na primjeru spornog četvrtog modula zdravstvenog odgoja, govori o otvorenu prijeziru, omalovažavanju i vrijeđanju njihovih stavova, njihova svjetonazora i položaja u društvu. Premda su u većini, oni su, de facto, diskriminirani i obezvrijeđeni, a njihovi stavovi i pogled na život ismijani i bagatelizirani. Zašto? Odnosno, kako si jedna suvremena vlast može dopustiti da pogled na svijet velike većine svojih građana bahato obezvrijedi (bez obzira na činjenicu da su zabilježili izbornu pobjedu na posljednjim izborima i što oporba ne vrijedi ni pišljiva boba), ne otvarajući čak ni najmanju mogućnost dijaloga i razmjene mišljenja? Ona prošla lijeva koalicija, tzv. Račanova vlada, imala je daleko više sluha za svoje religiozne građane. Jedan od vjerskih lidera sa sjetom se upravo na našim stranicama prisjetio kako ih je ondašnji potpredsjednik Vlade dr. Goran Granić (koji je bio i šef komisije za odnose s vjerskim zajednicama) redovito informirao o važnim zakonskim promjenama. Istina, unaprijed se ispričavši da vjerske zajednice neće na mnogo toga moći utjecati, ali nije loše da imaju relevantne informacije. I to je njima doista imponiralo.

Danas nema ni traga takvoj gesti. Vlast se ponaša kao da sve zna i umije, a najbolje je demantiraju vlastiti rezultati, kojih nigdje nema, ama baš ni na jednom polju od tzv. strateškog interesa. I uza sve to još su uspjeli unazaditi odnose s Crkvom i ostalim vjerskim zajednicama. Ponovno se valja zapitati – zašto?

U Crkvi ima onih koji misle da to nije nimalo slučajno u aktualnom vremenu jer Crkva je ostala još uvijek jedina nepokorena i pouzdana nacionalna uzdanica (uza sve mane koje vuče sa sobom) i baštinica tradicionalnih vrijednosti, tj. onih koje najveća većina naroda i danas živi. U trenutku kada su se gospodarima života, misle neki u Crkvi, izjalovili planovi i kada su iz Haaga oslobođeni generali Gotovina i Markač, Crkva je (p)ostala idealnom metom za čitavu seriju napada, omalovažavanja i na koncu krajnje destrukcije.

Na sreću, biskupi su to prepoznali i u vrlo kratku vremenu zbili su redove, homogenizirali se, kako među sobom, tako još više (i važnije!) od baze do vrha. Crkveno jedinstvo u posljednjih 20 godina nikada nije bilo jače i to zahvaljujući upravo aktualnom napadu izvana. No, današnji vlastodršci i to bagateliziraju. Aktualni je to politički autizam koji neće napraviti samo trenutačnu štetu društvu nego još veću njima samima, čega očito u ovome trenutku nisu nimalo svjesni.