Crkva sve usamljenija

I propovijedi biskupa na Veliku Gospu pokazuju da Crkva u društvu postaje sve usamljenija, što je samo razlog da vjernicima bude još bliža. Više nema nijedne političke stranke koja ima bar prividni moralni alibi za promicanje kršćanskog svjetonazora. Tako se između Crkve i vjernika pročistio put na kojem su se pojavljivali političari različitih stranaka ne bi li vjeru iskoristili kao politički kapital. To je napose važno kad je riječ o dvije najmoćnije stranke.

Čim je izabran za predsjednika SDP-a, Zoran je Milanović na sav glas Hrvatskoj, u kojoj se gotovo 90 posto stanovništa izjašnjava kršćanskim, dao do znanja da je ateist. Prije nekoliko godina više je novina objavilo fotografiju s jedne Bozanićeve mise snimljenu u trenutku kad se po obredu trebalo prekrižiti. Na slici su bila četiri politička prvaka, među njima i Račan. Trojica su prinijela desne ruke k čelu, dok je Račanova ostala mirovati spuštena niz tijelo. Ni te počasne blizine vrha SDP-a oltaru i crkvenoj hijerarhiji više neće biti.

Davno pak započeto udaljavanje Sanaderova HDZ-a od kršćanstva u Crkvi kao da tek sada primjećuju. Kao da dosad nisu vidjeli da su najglasniji zagovornici Sanadera i njegove politike najutjecajniji lijevo-liberalni mediji i novinari koji su istodobno najžešći protivnici temeljnog crkvenog nauka i kršćanskog morala.

Kako se pak približavju izbori, sve je očitije da će HDZ na njih izaći i s kandidatima koji ne kriju svoja protukršćanska stajališta. Sanaderu vrlo bliski listovi i kolumnisti nakon nedavnog općeg sabora HDZ-a najavili su otimanje te stranke o glasače lijevih opcija, što nitko nije porekao. Tako je Crkva suočena sa stanjem apsurdnim za jednu izrazito katoličku zemlju - ne postoji nijedna jača stranka koja bi o glavnim pitanjima društva i morala imala ista stajališta kao ona pa tako i jamčila praktičnu provedbu kršćanskih načela.

U navođenju primjera možemo početi od povijesti. Recimo, u kojoj će stranci imati istomišljenika krčki biskup Valter Župan koji u propovijedi iznosi statistiku po kojoj je Hitlerovih žrtava bilo 20 milijuna i devtsto tisuća, a komunističkih - 100 milijuna, od toga Titovih više od milijun? Malo će gdje u medijima i politici imati potporu i njegove riječi o ”protuprirodnom poimanju braka, ženidbe, obitelji, čovjeka, svega”.

Malo će biti javnog razumijevanja i za biskupa Marina Srakića koji je zahvalio Branimiru Glavašu na pomoći u obnovi Marijina svetišta u Aljmašu, jer, mediji su Glavaša unaprijed osudili, rat su u Osijeku sramotno poistovjetili sa stradanjem malog broja Srba, a više od tisuću žrtava u dugotrajnom agresorskom mrcvarenju i razaranju toga grada, koji je Glavaš herojski branio i obranio, kao da nije bilo!

U zbroju s tim poistovjećivanjem našla se i činjenica da je sudačka udruga opomenula Mesića i Sanadera zbog upletanja u proces protiv Glavaša. U kojoj političkoj opciji može naći istomišljenika biskup Jezerinac koji upozorava na zastrašujuću destrukciju koju gledateljima svaki dan nude mediji, pogotovo TV, kad se nitko od političara medijima ne želi zamjeriti?

 Ili kardinal Bozanić  pozivom da ne dopustimo “da nama ovlada kultura usmjerena jedino na ovozemaljske stvarnosti” kad iz vrha vlasti slušamo poruke kako se politikom trebaju baviti samo bogati, kad gledamo kako se politički prvaci rokfelerovski razmeću skupocjenostima i rado gostuju na tajkunskim jahtama, donose zakone po kojima su radnici  obespravljeno roblje, a zbog straha od europskih profitera nemaju hrabrosti donijeti zakon koji bi takvim radnicima omogućio da se nedjeljom odmore!