Čučavac Ive Sanadera

Kakvo razočaranje za oporbu i dio javnosti, od kojih smo danima slušali ekspertize na temu tko se boji vuka još, kad ih je redatelj spustio na zemlju kazavši kako tu predstavu neće gledati. A trebalo je to biti nezaboravno ljeto.

“Oporba ne treba ništa raditi, samo treba voditi računa da se kazneni postupak vodi kako treba, a Sanader će puno toga odraditi upravo za oporbu”, kukurikao je Damir Kajin zlurado se veseleći. Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan još je preciznije artikulirao očekivanja oporbe od predstojećih procesa, govoreći o onima koji su “s njim gradili korupcijsku hobotnicu, a i dalje su na vlasti”. Pravosuđu se loše piše, bez obzira na sadržaj optužbi, ne budu li kazneni procesi išli u tom smjeru. Toliko o “brzom, zakonitom i poštenom” procesuiranju Sanadera, kako je svoja neutralna predizborna očekivanja sažeo predsjednik dr. Ivo Josipović. I on drži “malo vjerojatnim” da je dr. Sanader sve te odluke donosio sam i da se samo on okoristio. Može se pretpostaviti da svi koji tako misle, svoje zaključke temelje na općepoznatom i raširenom altruizmu koristoljubivih zločinaca, jer pljačkašima i lopovima prvo je na pameti podijeliti plijen i što više osoba upoznati sa svojim nedjelima. Osobito u politici gdje svatko iole inteligentan, ako već ne ostavlja pisani trag muljaža to onda barem, zlu ne trebalo, podijeli sa suradnicima, pa oni sa svojima, valjda sve dok organizacija ne poprimi obličje korupcijske hobotnice. Poticaj mašti dalo je i uhićenje bivše šefice računovodstva, jer malo je vjerojatno da i ona navodne svoje i Sanaderove nezakonite radnje nije podijelila s viđenijim hadezeovcima.

I sada umjesto da brine kako da se brani od optužbi bivših suradnika, Sanaderu bi trebalo prvo na pameti biti kako da umoči i one koji nisu optuženi. Pa i on zna da su se šefovi mafije uvijek najbolje branili razgolićivanjem kriminalnog sustava koji su ustrojili. Takvu iskrenost suci znaju cijeniti. Iz tih grandioznih očekivanja politike, očito je da sputani Sanader još ima veliku moć. Zato njegova ćelija već ima status “turističke atrakcije” remetinečkog zatvora. Nema tog posjetitelja koji neće željeti znati gdje je “ćelija bivšeg premijera”, kako izgleda njegov pogled kroz betonske “rešetke”... Čak i rutinski ulazak kombija sa Sanaderom u zatvor, i za javnu je televiziju bio spektakularan. Ništa više u Remetincu nije obično može li se povezati s tim objektom fascinacije medija i politike. Arhivske snimke ćelija u Remetincu, Sanaderovim ulaskom u zatvor postale su dragocjeni materijal. Mogle bi dobiti i komercijalnu vrijednost kao originalni hrvatski suvenir ili barem kao razglednica s “pogledom iz ćelije Ive Sanadera”...

Tako je konkurencija vjerojatno zavidjela javnoj televiziji koja ne samo da se dočepala Sanaderova zatvoreničkog jelovnika, već je tu priču zaokružila i snimkama čučavca u krupnom planu! Kao gledatelj, na trenutak sam se osjetio gotovo povlaštenim jer sam na početku svoje novinarske karijere iskusio ugođaj remetinečkog zatvora iako su mi u sjećanju ostala samo dva detalja.
Oči svih pritvorenika jednako su tupo “zračile” zbog tog specifičnog pogleda ljudi tek lišenih slobode. I svi su govorili o problemu boravka i zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba više osoba u prostoru kojeg je mirisno i zvučno neodvojivi dio i čučavac.
Nisam siguran jesam li na HTV-u vidio baš Sanaderov čučavac, ili sličan onome koji on koristi.No, važno je što je čučavac, uz sladostrasni voditeljev osmijeh, postao središnja vijest javne televizije u zemlji koju more kojekakve gospodarske, političke, moralne i ine nepogode.

Još se pitam je li se voditelj naslađivao što je “ekskluzivom” potučena konkurencija ili što se javna televizija na originalan način dotaknula stražnjice bivšeg premijera, vidno drugačije od onih koji su to činili u trenucima njegove najveće moći. A to pokazati sada je “in”. Uz takav pristup, čak i pitanje gostima koliku kaznu očekuju za Sanadera, činilo se pravno i ljudski korektno.