Cvijeće ognjištarskog genija

SUB. 4.4.
Sindikalne elite kao i političke
Kad se tko zamjeri vlasti, obično ga neki mediji počnu blatiti. To se dogodilo i predsjedniku Sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilimu Ribiću, koji je odbio sporazum s Vladom o plaćama i priprema štrajk. Objavljeno je – njegov je sindikat u Zagreba za dva milijuna eura kupio zemljište na kojem će se graditi sindikalni dom, “Vilijevi dvori”. A sam Ribić živi u stanu koji je kupio sindikat! Nisu slučajno ti podaci objavljeni baš sada, ali je istina da se sindikalne elite ponašaju kao i političke. Prirodno im je da imaju visoke plaće i raskošan život te da se za to, kao što se vlast koristi novcem iz proračuna, koriste novcem od članarina.

A članarine plaćaju i oni koji sa svojim dohotkom jedva prežive. Želi li se biti skroman, za rad i najvećem sindikatu u Hrvatskoj dovoljan je prostor od stotinjak četvornih metara. A toliki se prostor može kupiti za dvadesetinu novca kojim je plaćeno zemljište i koji će se potrošiti za gradnju sindikalnog doma. Ali ne može biti u tijesnome i sjediti na tvrdome, na primjer, stražnjica uglednika koji brani taj projekt i Ribića, također sindikalista, Ive Goldsteina, koja se cijeli život navikavala na komoditet i povlastice!

NED. 5.4.
Cvijeće ognjištarskog genija
U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj da se na Cvjetnicu u vodu za umivanje stavlja cvijeće. U Dnevniku HTV-a prikazano je kako se to radi u Baranji. Nekad je tako vjera ljude doticala, bila je i u čovjekovoj osjetilnosti. Umivanje u vodi posutoj cvijećem na taj izniman dan samo je izniman način u svetoj potrebi vjernika da za svaku nedjelju bude čist, svečanije odjeven i lijep. Bog ga je tako nagrađivao za mukotrpnu svakidašnjicu. Žene su jedna drugoj pomagale prati, češljati i plesti duge kose.

Muškarci su sebi pridavali kraljevsku važnost u obrednom brijanju: oštrenje britve na širokom, debelom, glatkom, izlizanom remenu, nanošenje i utrljavanje pjene te pomno brijanje trajali su gotovo sat vremena. Cvjetnica je ulazak u Veliki tjedan obilježen Isusovom mukom, ali i navještaj izlaska iz te tjeskobe i ulaska u Uskrs, u spas, u proljeće života. Slikovito govoreći, može li se čovjek ičim tako umiti kao cvijećem da bi Kristu rekao; u tjednu u kojem za mene umireš, ja ću biti Tvoj novi život, Tvoje proljeće i Tvoje uskrsnuće!? Božansko nadahnuće za umivanje u cvijeću mogao je imati samo seoski, ognjištarski genij.

PON. 6.4.
Mali sin malog oca
Postoje mali sinovi velikih očeva, ali i mali sinovi malih očeva. Ivan Račan je Hrvatsku “zadužio” kao suvlasnik neke marketinške tvrtkice i kao sin Ivice Račana, te kao neznatni član SDP-a. Nakon što je bio u mladeži SDP-a pa malo pauzirao, “vraća se” u politiku zato, veli, da dokaže kako se njome svak ne bavi radi materijalne koristi. Zbog prezimena je zanimljiv novinarima, zbog prezimena ga pitaju i o velikim temama, a u jednom intervjuu i o Titu. Opjevavši svoga oca kao neponovljivo djelo prirode te neprispodobivo biće uma i ljubavi, Ivan reče: “Tito nam je ostavio zločine, nacionalizaciju, razne probleme.

Dandanas ih rješavamo. Tuđman nam je ostavio privatizaciju, zločine, i to ćemo još dugo rješavati.” Ne kaže koji su to Tuđmanovi zločini, bit će zato što ih nema. Ali povijest dobro pamti da je njegov otac bio Titov kadar, te da je počeo karijeru 1972. godine kao izdanak politike koja je, satrvši Hrvatsko proljeće, napravila jedan od najvećih političkih zločina nad Hrvatskom, dio kojeg je bio i – zatvor za Tuđmana. Komunistički otac je počeo dok su mu protivnici bili iza rešetaka, demokratski je sin iza rešetaka zasad stavio samo istinu.

UTO 7.4.
Pelješe, tuže i sude!
Kad sam se jednom malo očešao o ministricu Kosor, od odvjetničkog društva Šeparović i partneri dobio sam i komično i barbarsko upozorenje – usudite se samo još jednom! A u tužbi koju je protiv mene u ime Gorana Štroka podnijela odvjetnička kuća Hanžeković bila su imena cijele postrojbe odvjetnika, poput streljačkog voda. Kosor, Štrok – tu je moć, novac, pa me nije iznenadio veliki tekst o povezanosti spomenutih i još nekih odvjetničkih društava s velikim državnim tvrtkama koje im za usluge isplaćuju milijune kuna. Riječ je o Hrvatskim željeznicama, Hrvatskim autocestama, Hrvatskim šumama, Croatia osiguranju, HRT-u i drugim velikim rezervoarima novca.

Iz te korupcionaške sprege novca, moći i načela – usluga za uslugu, Miroslav Šeparović, bivši HDZ-ov ministar, Šeksov vjenčani kum, zastupnik J. Kosor i privilegirani skupljač milijuna kuna iz državnih tvrtki upravo je promaknut u Ustavni sud. Kako je pak nedavno jedan bivši sudac Vrhovnog suda izjavio da Vrhovni sud donosi odluke po narudžbi vladajućih, građani se uz takve dvije najviše sudske institucije moraju osjećati jako zaštićeni. Političari, odvjetnici i sudovi pelješe, tuže i sude!

SRI. 8.4.
Kako uljepšati pobačaj
Čujem na radiju vijest – u jednoj riječkoj bolnici netko je krao novac zarađivan na pobačajima i na nazočnosti muževa porodima svojih žena. Nakon te vijesti misao mi se nije usmjerila prema kradljivcima novca nego prema kontrastu između dviju vrsta zarade. Kad otac pribiva rođenju svoga djeteta, on je lik iz svete obitelji koju svetom čine ljubav, čvrsta bračna zajednica i djeca. Kad žena dođe u bolnicu na pobačaj, ona je suprotnost toj svetosti. Prema kršćanskom moralu, zajedno s liječnikom i drugim osobljem koje pomaže čini skupinu ubojica.

Svojedobno je Vladimir Šeks proglasio bolesnikom katoličkog novinara koji je kritizirao Sabor zato što nije promijenio zakonske odredbe o pobačaju naslijeđene iz komunizma. Nije ih, naravno, promijenio ni do danas, niti će ih sadašnja vlast ikad uskladiti s većinskim kršćanskim svjetonazorom. Pa kad to već neće učiniti, možda bi ministar zdravstva Milinović, uz potporu svoje stranke mogao u bolnice uvesti novost: neka očevi djece koju liječnici ubijaju u utrobama majki također prisustvuju tom zločinu. Bio bi to autentični izraz HDZ-ove brige za obitelj, djecu i demografsku obnovu Lijepe Naše.

ČET. 9.4.
Obama – spas ili zlo?
Samo je u kmetskoj Hrvatskoj moguć naslov komentara – “Barack Obama je svojim nastupima u Europi potvrdio da je predsjednik svijeta”. Još za predsjedničke kampanje povjesničar Webster Tarpley predvidio je da će ta nova lutka moćnika nastojati opčiniti Europu ne bi li je SAD imao na svojoj strani u obračunu s Rusijom. A Obama je, tvrdi Tarpley, ljevičarska lutka Trilateralne komisije, Brzezinskog, Rockeffelera, Sorosa..., koja će napraviti veće zlo nego Bush i neokonzervativci. Zadatak mu je – ne napad na Iran nego slabljenje Kine i Rusije kako bi za još sto godina osigurao američko-britansku dominaciju u svijetu.

A za to mu treba manipulacija Europom, sukob Rusije s Iranom te nekim arapskim državama, uništavanje zemalja koje bi mogle postati kineski saveznici (poput Pakistana), izoliranje Kine od područja (naročito od Afrike) iz kojih se opskrbljuje naftom, mineralima i sirovinama nakon čega bi se morala okrenuti isključivo nafti iz istočnog Sibira i tako se sukobiti s Rusijom.... Sve to – makar izbio svjetski rat! Zasad Tarpleyju treba vjerovati barem koliko i masama Obaminih obožavatelja, pogotovo kad znamo što su učinili i kako su završili vođe koji su znali zavesti mase!

PET 10.4.
Sanader, Mesić, Srbi i partizani
Na kraju dvije izjave – premijera i predsjednika. Reče Sanader: “Povući ćemo u NATO Srbiju i Crnu Goru”. U komentarima čitatelja beogradske “Politike” i jedna se Splićanka javila na vijest o Hrvatskoj u NATO-u. Čitatelju koji je napisao kako će se Hrvati razbahatiti i još nekoliko ružnih misli uzvratila je otprilike – umukni, inače ćemo vas bombardirati! Ali, eto, Sanader ne bi dopustio Hrvatima da malo uživaju u nekoj prednosti Hrvatske pred Srbijom.

Očito je naslijedio mentalitet hrvatskih političara ovisnika o Srbima i već se uplašio te prednosti, pa će iz Dugobaba nabaviti konopac, za njega zavezati Srbiju i povući je u NATO. A Mesić poručuje: “Ne preuveličavajte zločine partizana”. Treba se s tim složiti i sjetiti se s koliko su mržnje njegovi antifašisti u komunizmu preuveličavali zločine ustaša, ali ne zbog ustaša samih, nego radi obračuna s hrvatskim patriotizmom koji s ustašama nije imao srodnosti. Uostalom, preuveličavanju partizanskih zločina i mogu biti skloni samo baštinici ustaštva, a ta je sklonost iz iste zlobe prema protivniku kao i sklonost antifašista preuveličavanju ustaških zločina. Pa bi se normalan čovjek ovako opredijelo – ni Mesić ni ustaše!