Cvrčci nad Hrvatskom

Gotovo osam godina živim u Americi i nisam nijednom vidjela da se na televiziji u glavnoj informativnoj emisiji prikazuju transkripti ili snimke razgovora predsjednika Johna Kennedyja kad je šezdesetih godina imao problema s Kubom i Rusima ili Nixona iz rata u Vijetnamu, a da ne govorim o Bushu starijem koji je ratovao u Zaljevu ili pak o snimkama sastanaka njegova sina koji je pola američke vojske preselio u Irak.

Nije istina da bi američki mediji odbili objaviti takve političke pikanterije. Nisu oni nevinašca ili visokomoralni novinari kojima je društveni ili nacionalni interes ispred komercijalnog. Pa oni bi milijune dolara ponudili za tajne iz Ovalnog ureda ,ali malo je onih koji bi se usudili to napraviti. Jer, kad bi to učinili, bili bi kažnjeni! Američki mediji za razliku od hrvatskih jednostavno nisu imali "sreću" raditi u zemlji čiji dužnosnici s ponosom otvaraju državne i predsjedničke arhive i dijele ih svima zainteresiranim naivno misleći da će ih za to nagraditi London, Bruxelles... Svijet Hrvate nikad nije nagrađivao a da pritom nije imao figu u džepu ili računao na unosnu naplatu takvih nagrada.

Nije to moja paranoja, to je realnost koja ne treba biti strašna ako se pred njom ne žmiri misleći da će tako nestati ili je nećemo vidjeti. U Washingtonu "neki" pitaju imaju li hrvatski novinari i snimke razgovora između Tuđmana i Clintona, pa Al Gorea i Tuđmana, i tko zna u kojoj će prigodi i one biti objavljene i u kojem kontekstu protumačene. Možda je Amerikancima zaista bila šokantna vijest da su Hrvati preko televizije slušali razgovor svojega državnog vrha o pripremi akcije Oluja!

Ipak, brzo su shvatili da se u situaciji kad Carla del Ponte odlučno demantira svoju razvidnu spregu s Beogradom i kad je neprofesionalnošću i zaplotnjaštvom, naučenim na brzom tečaju kod Miloševića ili Dobrice Ćosića, ponizila instituciju ad hoc suda te potvrdila da je to politička ustanova, a ne mjesto pravde, to može tumačiti i kao način skretanja pozornosti na loš rad UN-ove produžene ruke u Haagu. Ako oni koji manipuliraju snimkom Brijunskog sastanka misle da će narod, slušajući dijaloge Tuđmana s drugim sudionicima, promijeniti mišljenje o prvom predsjedniku ili o legalitetu odluke o oslobađanju svog okupiranog državnog teritorija  ili su političke neznalice ili nojevi kojima su haaški misionari isprali mozak zabijen u pijesak.

Vjeruje li itko pametan da Bush, dok razgovara s generalima o vojnim akcijama u Iraku, tepa neprijatelju ili se koristi pjesničkim izrazima kad naglašava važnost "uništavanja terorista"? I voljela bih vidjeti kako bi se Carla del Ponte usudila prekrajati, rezati i spajati vrpce sa snimkama Bushovih sastanaka te nazvati predsjednika Amerike i njegove jastrebove Cheneyja i Rumsfelda zločinačkom organizacijom. O svojim ratnim generalima Amerikanci snimaju filmove. Hrvatskoj iz Europe poručuju da nije dobro da pomaže obrani optuženih u Haagu. Miješaju nam se u sve, od odgoja naše djece do broja posađenih maslina ili vinograda, ali tihi su kad treba reći dosta lažima i kombinatorikama Carle del Ponte ili odgovoriti kada će uhititi Mladića i Karadžića.

Hrvatska se ne kažnjava samo zbog Oluje, ona je na klupi u Haagu i zbog svoje prošlosti iz 20. stoljeća, ali i zbog upornosti da dobije državu i uspjeha u njezinoj obrani. Radujem se tome što takvo mišljenje dijele i oni u Washingtonu koji su ozbiljnije uzeli dosje o Hrvatskoj u ruke!Vjeruje li itko pametan da Bush, razgovaraju?i s generalima o vojnim akcijama u Iraku, tepa neprijatelju ili se koristi pjesni?kim izrazima kad naglašava važnost "uništavanja terorista"?