Da je Tito živ, osnovao bi HDZ i već bi ga izbacili

Na televiziji su bile kolone traktora i seljaci kako, u grupicama porazbacani uz put, peku kobase.

– Počelo je – Glava se značajno okrenuo. Žnori i meni nije preostalo drugo nego da se složimo.

– Sad će Slovenci konačno fasovat – Glava je likovao, a mi smo ostali sleđeni. Glava kao da je osjetio.

– Ovi traktori idu na Sloveniju, a? – priželjkivao je, a mi nismo mogli potvrditi. Odmahnuli smo.

– Seljaci se bune. Protiv hrvatske Vlade – rekao je Žnora.

– Bune se protiv nepravde – činilo mi se ispravnije. Glava je zafućkao.

– A ja mislio da se selo diglo jer nam je Slovenčad prasnula gibanicu.

– E, da, da maznuše nam gibanicu. Međimursku. Sad će nam još maznuti more, čovječju ribicu, Srbi Teslu, Crnogorci autoceste, Makedonci gravče na tavče, Bosanci...

– Neum – prekinuo sam Žnoru.

– Mislio sam reći ćevape, ali može i Neum – Žnora je danas bio popustljiv.

– Neum mi je baš nekako naš. Ono, pripada nam skroz. I ne samo zemljopisno. Mada, svi od nabrojanih mogli bi polagati pravo na Neum. Povijesno pravo. Samo znate kaj, već smo dali banke i poduzeća pa jebeš jednu gibanicu – gledao sam ih ispod oka.

– Veliš ti – okrenuo mi se Žnora – neka nose sve? Kaj će nam još ovo malo sirotinje. Samo teret i smetnja. Zato ćemo mi zaštititi Tita kao originalni hrvatski brand. I s njime lijepo u EU. Više nama ni ne treba.

– Ne može nama nitko oteti Tita. Uostalom, da je živ siguran sam da bi bio osnivač i već izbačen iz HDZ-a – solio sam rane. Žnora je crvenio, Glava još gruntao o traktorima i gibanici.

– I velite traktori neće na Sloveniju? Meni se činilo... Baš su svi okrenuti prema “gore” – nišanio je prstom.

– Prema Zagrebu, kume. Hrvati se znaju buniti jedino protiv Hrvatske. Inače šute k’o p... – Žnora je izdržao da ne opsuje.

– Zato je blago svakoj vlasti s nama. Raja trpi, ti se praviš da radiš i objaviš se samo kad treba uknjižiti zasluge. Jer kod nas sve funkcije imaju ostvarenu nultu stopu odgovornosti. Može li idealnije?! Sjediš u nadzornom odboru, nestanu milijuni, a ti nit’ misliš da si odgovoran, niti tko od tebe odgovornost traži. Kad zagusti uvedeš harač i svi sretni što nije veći. Zapovijed “glave dolje, ruke na leđa” životna je filozofija našeg naroda. Pa i kad voda dođe do grla, tko se buni?! Seljaci i nogometaši. Oni danas štrajkaju. Zamisli, avangarda socijalnog bunta u Hrvata su seljaci i nogometaši. Ma mi smo društvo za popizdit – čudio sam se.

– Kad radnika ionako nema. Nema tvornica... – Glava je bio najbliže istini.

– Zamisli najavu: sutra Jadranka prima predstavnike socijalno najugroženijih skupina. Razgovarat će se o plaćama. Na sastanak u Vladu dolaze... – smijuljio se Žnora. – Mandžukić, Sharbini, Vida, Mumlek i Morales – dovršio sam.