Suci se imenuju trajno i od toga su trenutka nedodirljivi, osim ako ne počine teško kazneno djelo. Mislim da bi suci koji imaju najlošije rezultate trebali izgubiti pravo suđenja. Kad želite biti sigurni da će se suditi pravedno i po zakonu, svi gledaju gdje su Ika Šarić, Marin Mrčela i još pet-šest sudaca, i to je više-manje sve.“
Izgovorila je to Vesna Pusić napadajući bez zadrške golem korpus od 2000 sudaca te pokazujući da, kao i svi političari, kad ne smiju udariti tamo gdje im aga brani, tuku po sudstvu. Naravno da sudaca ima svakakvih i da se u nas još događaju nevjerojatni sudski skandali.
Ali, napadati cijeli sudački korpus na ovakav način navodi na pomisao da se sve znanje o sudstvu ovdje crpi iz oskudnih izvora. Jer, primjerice, čini se da donedavna šefica HNS-a nikad nije čula da postoje stegovni postupci protiv sudaca, pa ih je već za idući tjedan na sjednici Državnog sudbenoga vijeća najavljeno čak šest!
I to nisu postupci zbog teških kaznenih djela, nego zbog zastara, malog broja riješenih predmeta i slično. Sudbeno vijeće redovito razrješava suce u najtežim slučajevima, mnogi budu kažnjeni novčano i zapravo su suci među rijetkim strukama koje zaista redovito čiste svoje redove.
Naravno, stegovnih postupaka trebalo bi biti više, no i tu presudnu ulogu ima politika. Naime, predsjednike sudova biraju ministri pravosuđa, često pod budnim okom iz kabineta premijera Sanadera, a upravo predsjednici sudova su oni na kojima je inicijativa pokretanja stegovnih postupaka protiv sudaca.
No, ako bi više sudaca trebalo dovesti pred stegovni sud, to nikako ne znači da bi sucima trebalo oduzeti doživotni mandat, ponovno unijeti strah u sudačke redove i prepustiti ih hirovima domaćih političara. Među kojima je teško naći i troje koji bi u svom poslu bili ono što su (mnogi) vrhunski suci u svome!