Dajte raskinite više taj dioničarski ugovor!

Nemali broj ekonomskih analitičara, mahom lijeve provenijencije, tvrdi kako bi se ukidanjem skrbničkih računa, putem kojih se pravi vlasnik burzovnog dobra skriva iza neke banke ili fonda, znatno smanjio manipulativni prostor za burzovne muljatore i špekulante. U Hrvatskoj je oko četvrtine svih vrijednosnih papira pod skrbničkom kapom i brojni su slučajevi u kojima se sumnja da je neki skrbnički račun drugo ime za kriminal.

Od jučer imamo novi takav slučaj. Mađarski MOL, nakon duljeg natezanja s Hanfom, priznao je da ima 47,5 posto dionica Ine te još 1,6 posto pod kontrolom u obliku opcijskog ugovora, što ne znači ništa drugo nego da netko drži dionice Ine koje će pod određenim uvjetima postati MOL-ove, a to je veoma slično skrbničkome računu. Riječ je o 160.000 dionica, a u MOL-u nisu otkrili kada su one stečene. Mediji nagađaju da je posrijedi “slovačka veza” s kontroverznim poduzetnikom Mariom Hoffmanom, ali on je to već demantirao, tako da je i dalje otvoren prostor za nagađanja. Ako su te dionice ipak kupljene prije javne ponude mađarske naftne kompanije, po burzovnoj cijeni od 1700 kuna, kolika je tada bila, plaćene su oko 37 milijuna eura.

Zanimljivo je da ta brojka odmah asocira na jednu drugu muljatorsku priču u koju je upleten MOL – operaciju Spice. Uloga bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca u pregovorima nakon kojih su Mađari stekli upravljačku kontrolu u Ini, davši zauzvrat pozadinsko jamstvo banci OTP za kreditiranje Podravkinih menadžera kojima je novac tada trebao kao sloboda, već je opjevana u optužnici za Spice.

Iznos? Oko 34 milijuna eura! Ipak, već je pomalo u zaborav pala činjenica da se u ugovorima između Podravke, OTP-a i MOL-a spominju Inine dionice kao jamstveni instrument za osiguranje novca koji je MOL velikodušno stavio na raspolaganje Polančecovim prijateljima iz Podravke, iako ta kompanija, koliko se zna, niti je imala niti je poslije stekla Inine dionice. Dakle, nije isključena mogućnost da je MOL već u tijeku pregovora s Polančecom (i u dogovoru s njime) planirao steći većinsko vlasništvo nad Inom na nimalo transparentan, a možda i protuzakonit način kakav nikako ne priliči kompaniji takva renomea, a, usput rečeno, kosi se i s vitalnim hrvatskim interesima.

Čudno je što naše institucije u komunikaciji s Mađarima – barem u dijelu komunikacije dostupnom javnosti – samozatajno prešućuju MOL-ovu upletenost u prljavu igru oko Podravke. Čudno je što nikada nisu ozbiljno razmatrale raskidanje dioničarskog ugovora o Ini kojim je Hrvatska, i dalje pod misterioznim okolnostima, postala podređeni partner, premda su i upućeni ljudi poput Ljube Jurčića (šefa Podravkina Nadzornog odbora) pledirali za takav razvoj situacije.

Sada se vodi utrka s vremenom. Ako MOL uspije doći na 50 plus, zacementirat će ono što već ima pa će revizija dioničarskog ugovora i rasvjetljavanje okolnosti pod kojima je sklopljen u praktičnome smislu postati potpuno irelevantni.