Demokracija sa smrtnom kaznom

Ubojica William Earl Lynd pogubljen je utorak u zatvoru u Jacksonu, država Georgia. Od ubrizgavanja injekcije do proglašenja smrti proteklo je 17 minuta pa američki mediji izvještavaju da svjedoci, uključujući i rodbinu djevojke koju je ubio 1988. godine, potvrđuju da je Lynd drhtao, treptao očima i hvatao zrak dok je umirao. Nije imao pravo na posljednju riječ ni na molitvu. Njegovim pogubljenjem u Americi  je završio sedmomjesečni moratorij na izvršenje smrtne kazne koji je uveo Vrhovni sud zbog brojnih primjedbi na nepotrebnu nečovječnost prema osuđenicima koji umiru u mukama od smrtonosnog koktela. Protivnicima smrtne kazne zakonodavac poručuje neka samo zamisle što bi željeli učiniti onome tko bi ubio njihove najbliže i bi li u takvom slučaju razmišljali o tome koje bolove tijekom egzekucije doživljava monstrum koji je to učinio.

Je li najrazvijenijoj demokraciji u svijetu smrtna kazna potrebna, pitaju se mnogi iz crkvenih, pravnih krugova kao i civilnih udruga. U Americi se godišnje izvrši oko 60 smrtnih kazni. Najviše u državi Teksas. Pravni stručnjaci tvrde da smrtna kazna i njezino izvršenje preventivno spašava od 3 do 18 života jer zastrašujuće djeluje na potencijalne nove zločince.Time je znanstveno potvrđena odluka američkog Vrhovnog suda iz 1976. godine kojom je nakon četverogodišnjeg moratorija ponovo uvedeno izvršenje smrtne kazne upravo zbog njezina preventivnog spašavanja drugih života.

“Osobno sam protiv smrtne kazne ali moja studija govori da svako izvršenje smrtne kazne unaprijed spašava živote pet drugih ljudi”, navodi ekonomist H. Naci Mocan, profesor na Sveučilištu Louisiana State. Profesor prava na Sveučilištu u Chicagu Cass R. Sunstein i njegov kolega s Harwarda  dr. A. Vermeule slažu se da “smrtna kazna zasigurno spašava živote”. Oni upozoravaju da svi koji su protiv u ime udruga ili organizacija za zaštitu života “moraju biti svjesni da njezino ukinuće može biti pogubno za živote drugih nevinih ljudi”. Profesor Sunstein, poznat po liberalnim stavovima, poručuje kako činjenice da smrtna kazna spašava druge živote drže moralna pitanja teško obranjivima. “Zbog toga sam promijenio svoj stav i nisam više protiv smrtne kazne, jer vjerujem da je zbog preventivnog djelovanja vjerojatno opravdana.”

Emilliy Shepard, profesorica prava na Sveučilištu Emory, poziva na nova istraživanja o toj temi. Smrtna kazna krajnja je i najstroža kazna koja je danas predviđena u većini demokratskih sustava. Povijest smrtne kazne je duga, a upitno je, slažu se stručnjaci, govoriti o tome koja je vrsta egzekucije humanija. Najčešće metode su odrubljivanje glave (u Saudijskoj Arabiji i Iraku), električna stolica (u SAD-u), pa vješanje (u Egiptu, Iranu, Japanu, Singapuru). Strijeljanje primjenjuju u Bjelorusiji, Kini, Somaliji, Tajvanu, Uzbekistanu, Vijetnamu, a najgora smrtna kazna je kamenovanje, koje se prakticira u Afganistanu i Iranu.

Dok neke metode služe ponižavanju optuženika, druge se smatraju časnima, poput strijeljanja u vojsci. Amerika tvrdi da smrtna kazna mora opstati jer je jedini način za kažnjavanje teških kaznenih djela i smatraju je pravednom, dok većina zemalja u Europi traži razloge da je ukine tvrdeći da je neprimjerena modernom dobu. U Hrvatskoj smrtna je kazna ukinuta božićnim Ustavom 1990. godine. Trabalo bi istražiti koliko je ta odluka kod nas smanjila ili povećala broj teških zločina!