Detroit je bankrotirao! Je li i cijela Zemlja 
pred bankrotom?

Detroit, najveći američki grad koji je ikad u povijesti proglasio bankrot, zapravo bi mogao postati školski primjer situacije koja bi neko selo, grad ili državu mogla dovesti do toga da potonu u potpuno financijsko beznađe. To je bio grad koji je stasao na imućnom radniku i više nego solidnoj srednjoj klasi, na moćnoj automobilskoj industriji koja se činila neslomljivom. Automobil i jeftino gorivo u Americi su dignuti gotovo do razine ljudskog prava, nečega što mora biti dostupno svakome, poput pitke vode ili kruha i mlijeka. U tom kontekstu Detroit je doista mogao vječno ostati bogat, no dogodilo se mnogo toga što je rezultiralo – bankrotom! Jasno je da grad koji je nekada imao 1,8 milijuna ljudi, a sada ima samo 700 tisuća, više ne ubire porezni dolar od tih 1,1 milijun ljudi koji su otišli. Kada se tome pribroji i činjenica da se grad, nakon velikog udara krize 2008. godine, gospodarski radikalno teže oporavljao nego ostatak Amerike i da je stopa nezaposlenosti išla i do 26 posto, postaje jasno da je zaduživanje bilo jedini način da grad na neki način funkcionira, ali i da se isplaćuju mirovine i socijalna davanja zastrašujućem broju nezaposlenih. U relativno kratkom razdoblju Detroit je postao grad staraca i sirotinje. Ili još točnije – grad u kojem je siromašno afroameričko stanovništvo u 80-postotnoj većini. Postao je to i grad čiji glavni proizvod – masivni američki automobil lošeg dizajna koji potroši 12 litara kada mu otvoriš vrata – više nije prolazio na tržištu! Ta nesposobnost industrije da se prilagodi novom vremenu i novim uvjetima, nesposobnost da počne proizvoditi robu čija će kvaliteta i dodana vrijednost nadomjestiti manjak ljudi, vjerojatno je bio posljednji čavao u lijesu Detroita.

Kada se malo proprčka ispod površine, mogu se pronaći doista šokantni podaci – čak 32 od ukupno 50 američkih saveznih država de facto je već trebalo proglasiti bankrot. Od njega ih spašava jedino novac koji im daje federalni proračun i tako ih štiti od posvemašnje propasti. Moglo bi se reći da je to nešto vrlo slično onome što Europska unija radi s Grčkom i drugim članicama koje su se našle u financijskoj gabuli. Razlika je jedino u tome što o Grčkoj piše cijeli svijet, a činjenica da su Kalifornija ili Florida dužne k’o Grčka i da im ne bi bilo spasa da nema federalnog novca, prolazi bez ikakve medijske pompe. Kada se tome pribroji i to da je šezdeset američkih gradova raznih veličina već proglasilo bankrot, jedan od zaključaka koji se nameće jest da je i ta unija (američka) zapravo u jezivim problemima i da bi suluda zaduženost na lokalnoj razini i na razini saveznih država mogla biti mjehur koji će sljedeći eksplodirati i otvoriti neki novi kompleks problema koji bi mogli imati utjecaja na cijelu zemlju. Ima čak nekih koji se pitaju – je li i cijela Amerika zapravo pred bankrotom?

Prije godinu dana jedan je ugledni ekonomski analitičar u Forbesovu magazinu napravio zgodnu usporedbu. Usporedio je čovjeka koji godišnje zarađuje 75 tisuća dolara, ima 24 kreditne kartice i još kredita i ukupno duguje 1,2 milijuna dolara, odnosno 16 puta više od svoje godišnje zarade. To svakom razumljivo govori o razmjerima državnog duga. Čitanjem teksta odgovor se sam nameće, ali autor ga ipak nije želio eksplicitno napisati, već je svakome ostavio da zaključi sam.

Najsvježiji primjeri država u bankrotu su Argentina i Island. Kada neka zemlja bankrotira, ona prestane funkcionirati na svim razinama. Kada se to dogodilo u Argentini, bogati su uzeli svoj novac i otišli, a stradali su oni koji žive od svoje mjesečne plaće. No Argentina je pokazala da je moguć gotovo fantastičan oporavak. Sve ovo zapravo nameće zaključak da je cijeli svijet de facto zadužen preko svake mjere i da bi cijeli planet zapravo trebao bankrotirati. Sustav koji je generirao sve ove apsurde na umoru je, ali još žestoko maše repom i još može donijeti puno patnje i siromaštva.