Dijaspora u Saboru kao politička snaga

Još nije ni počela predizborna kampanja u Hrvatskoj, a već se na tamošnjoj političkoj sceni zahuktala borba za glasove dijaspore. To se može vidjeti po novinskim napisima i televizijskim emisijama te prema političkoj procjeni nekih stranaka, koje dosad nisu davale pozornost biračima iz dijaspore.

I one političke stranke, koje su se izričto protivile glasovanju dijaspore, sada uviđaju da bi im poneko mjesto iz dijaspore u Saboru dobro došlo u mrtvoj i izjednačenoj izbornoj utrci. Dakle, za glasove dijaspore prvi put na izborima u Hrvatskoj koplja će ukrstiti desne i lijeve stranke te stranke centra. Drugim riječima, dijaspora će na jesenskim izborima biti "mladenka" kojoj će se udvarati sve važnije stranke u Hrvatskoj.

Zanimat će ih prije svega miraz koji bi im dijaspora mogla donijeti u Saboru pa će za udvaranja biti toliko slatkorječivosti i obećanja od kojih bi se glasačima u dijaspori moglo zavrtjeti u glavi. Nema u tome ničega lošeg i pokvarenog jer sve je to politika. Vidjeli smo na prošlim i pretprošlim izborima u Hrvatskoj kako su pojedine grupacije građana i nacionalne zajednice dobro iskoristile svoje glasove i mjesta koja im oni donose u Saboru. Zašto bi se i dijaspora ponašala drugačije od njih?

 Ako stranke iz Hrvatske budu za dijasporu sastavljale svoje liste, ljudi s tih lista odgovarat će stranci, a ne biračima koji su ih izabrali. No kada bi bila stvorena jednistvena lista dijaspore, koju bi zajedno poduprle sve važnije političke grupacije u dijaspori, onda bi budući zastupnici s te liste u Saboru bili važna politička snaga, kao primjerice Stranka umirovljenika ili Pupovčeva stranka.

Kada bi na izbore dijaspora izišla sa svojom listom, onda bi se uistinu poslije njih njezini zastupnici u Saboru najbolje mogli boriti za njezine interese. Sa svojim zastupničkim mjestima i glasovima mogli bi se u legitimnoj političkoj trgovini prikloniti onoj stranci koja će im obećati ispunjenje njihovih zahtjeva. To je jedina dobitna kombinacija za dijasporu. U svakom drugom slučaju, dijaspora će za sve stranke u Hrvatskoj biti zanimljiva samo do kraja izbora.

Na nju će paziti i tepati joj dok im budu trebali njezini glasovi, a kasnije, kada dođu na vlast, predstavnici dijaspore sa stranačkih lista više će biti kotačić u glasačkom stroju stranke kojoj pripadaju nego predstavnici dijaspore. Došlo je vrijeme da brojna dijaspora ne samo ispuni svoja ustavom zajamčena prava, nego da i svoj glasački potencijal iskoristi. Uostalom, zbog čega bi izlazili na izbore?!