Dinamova prorajtana Europa

Dinamu prijeti izbacivanje iz Europe! Tako su se nakon Udina mogla sažeti brojna nagađanja. No, da bi netko odnekud bio izbačen, najprije tamo mora biti. A Dinamo i nije bio nigdje. Najmanje u Europi. Dinamo je samoga sebe iz nje već davno izbacio. Nakon Udina može mu samo formalno biti zabranjen ulazak u nju. Što to ovakvom Dinamu može značiti? Možda bi takva zabrana za nj čak bila i dobra. Ovakav se (igrački) nesuvisli Dinamo u Europi može i dalje jedino blamirati.

Ova je generacija valjda izblamirala sve ono što su dosadašnji igrački naraštaji s Dinamom u Europi učinili. U užurbanoj i za prošlost nehajnoj Europi više se nitko valjda i ne sjeća da je Dinamo nekoć pobjeđivao elitne europske klubove. Dinamo je već godinama nepoznat, preuzetan, a često i smiješan klub, kojemu su ambicije visoko iznad mogućnosti. Svake godine ima glede Europe velika htjenja i nikakva ostvarenja. Uvijek isto: Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba. Gdje si bio? Nigdje. Što si radio? Ništa.

Dinamov je ukupni skor s Europom puno gori nego ga s njom ima čak i, slično preuzetna, politika. S politikom je pak Dinamo jednak, a možda i jači, u prodaji najboljeg što ima. Dinamovi gazde najkvalitetnije skupo prodaju, posilnima narede da jeftino uvoze, razliku stave na svoj konto, “domaću proizvodnju“ zapuste, iz inozemstva vrate što je Europa škartirala kao “lošu robu”.., a onda još Profesora Baltazara imenuju glavnim menadžerom! I pričaju o nekoj Europi!? Primitivni navijački “hepening” u Italiji sukladan je ponašanju Dinamova gazde, a neuropski Dinamo ukupnoj klupskoj politici. Dinamo je uvijek imao navijače kakve zaslužuje. Dok je bio europski – europske; otkad je to prestao biti – ovakve kao u Udinama. Bez europskih vrijednosti Dinamo može biti samo ovakav kakav jest.