Nisu se slučajno tematski podudarili knjižica "Najukusnije lovačke priče" iz serijala "Kuhajte s Večernjakom te Večernjakova i Electroluxova Akademija zdravog življenja s lovačkim specijalitetima. Počela je lovna sezona, koja će potrajati sve do proljeća, unatoč ptičjoj gripi u pernate te trihinelozi i drugim bolestima visoke divljači i drugih divljih životinja u šumi.
Poput ribičke primjerice, i lovačka kuhinja tradicionalno pripada ?manjinskim?, muškim kuhinjama i zatvorenome krugu povlaštenih i ovlaštenih. Lovaca dakako, koji uživaju u svojim drevnim tajnama, mističnim običajima, regulama i delicijama. Poput mužjaka divljači fazana raznobojnim perjem, a jelena rujem i lovci se vole šepiriti ne samo vrijednim trofejima i prestižnom lovinom nego i umijećem priprave hrane.
Obično za zajedničke gozbe, najčešće u prirodi, što atavistički izranjaju iz pradavnih vremena kada je homo sapiens još bio lovac i živio od dometa svoje strijele ili koplja. Majstor i u pripremi divljači te prijatelj Ivica Štruml podsjetio me na neku američku celebrity gozbu za 1000 ljudi, a cijena svake po 1000 USD sa po navodno nekoliko sljedova, a na jednome je bila i neka toliko rijetka i zaštićena ptica da se smije loviti samo svakih 70 godina. Svakome je dopao samo po jedan zalogaj. Uživajući u njemu, pokriše se ubrusom da na njih, rekoše, Bog ne bude ljubomoran.
Unatoč pomagalima i tehnologiji u kuhinji, meso divljači i dalje okviruje nasljedno umijeće čišćenja dlake i perja, spravljanja i mokrog i suhog paca (salamure, marinade) te sljubljivanja najčešće s tamnim, taninski oporim vinima. Iako obično ili odbija ili osvaja bez ostatka, to je slasno meso, vrlo često poduprto drugim šumskim darovima, gljivama i bobama, i dijetetski vrijedno, jer je bogato bjelančevinama i ugljikohidratima, a škrto masnoćama.
Uživanje u divljači, na sreću nas koji nismo lovci, koji volimo divljač, unatoč tome što se ipak pomalo ježimo na pomisao o specijalitetima lokalnima poput medvjeđe šape, vjeverice ili puha i globalnima poput slavujeva jezika, crijeva šljuke i majmunova mozga danas sve manje ovisi i o lovnome kalendaru ili o tome imamo li prijatelja lovca da ne kažemo krivolovca, jer se i divljač od običnih fazana do australskih klokana i južnoafričkih nojeva i krokodila sve češće uzgaja farmski, poput domaćih životinja.
Sve je bogatija ponuda već obrađene i porcionirane i što je vrlo važno osobito u divljih životinja zdravstveno sigurne, i u dubokim zamrzivačima i prerađene, primjerice u ukusne paštete od divlje svinje, srne, jelena i medvjeda. Dovoljno je prepustiti se odabiru i osjetilima te radoznalosti koja će ?pripitomiti? mnoge, još neobične i neistražene nesvakidašnje okuse prirode i divljine.
Starinski pac za divljač
2 l vode, 2 dl octa, 1 dl crnog vina, 2 lovorova lista, 15 zrna papra, 2 glavice luka narezana na listiće, 3 češnja češnjaka; 2 peršinova korijena narezana na kolutiće, 3 mrkve narezane na kolutiće, 1 žlica soli Sve sastojke zajedno prokuhajte i ohladite. Divljač prelijte pacom i ostavite preko noći. Ako je starija, drugi je dan izvadite, pac ponovno prokuhajte i u njega stavite divljač još jednu noć. Pac ili marinada ili salamura pomognu mesu da omekša i dozre. Ako je divljač starija, dobro ju je preliti još vrućim, tek prokuhanim pacom. Često je okrećice kako bi se posve prožela. Nekad su zimi divljač u pacu držali i više od tjedan dana.