Najugledniji gost ovogodišnjeg, 3. festivala židovskog filma u Zagrebu, koji završava sutra, bio je njemački redatelj Joseph A. Freydank. Festival je otvoren njegovim kratkim filmom “Zemlja igračaka”, na svjež način ispričanom pričom o holokaustu koja je ove godine nagrađena Oscarom.
Kad je Branko Lustig najavljivao festival, rekao je kako je predvidio da će Vaš film dobiti Oscara. Jeste li i Vi to znali?
Odrastao sam u Istočnoj Njemačkoj i nikada mi nije palo na pamet da bih uistinu mogao osvojiti Oscara. Čak ni nakon pada Berlinskog zida.
“Pretvaranje konclogora u igraonicu” bio je temelj također Oscarom nagrađene tragikomedije “Život je lijep” Roberta Benignija, a taj se motiv koristio u još nekim filmovima. Je li ideja da se logor proglasi “zemljom igračaka” zasnovana na činjenicama ili je riječ o nečemu što su izmislili filmaši?
Pripremajući ovaj film puno sam istraživao, ali nisam naišao na podatak da je netko konclogore nazivao “zemljom igračaka” ili slično. U to vrijeme gledao sam dokumentarac o holokaustu u kojem su bile prikazane grozne stvari. Kad me sin pitao što je to, ugasio sam televizor i rekao da mu je to nešto izmišljeno. Katkad djecu morate zaštititi od istine, a to činite tako da im lažete. Iskra ideje za “Zemlju igračaka” sinula mi je negdje u toj obiteljskoj epizodi.
“Zemlja igračaka” ponajviše osvaja neočekivanim pristupom razmjerno poznatoj priči. Jeste li film baš tako zamislili ili ste se za “vremensko preslagivanje” odlučili u montaži?
Scenarij je baš tako napisan. Nije uobičajeno da se u kratkom filmu skakuće naprijed-natrag kroz prošlost, sadašnjost i budućnost i bilo je, zapravo, puno dvojbi oko toga. Nakon što sam dovršio film, mnogi su izražavali bojazan da on neće biti razumljiv. Ipak, na koncu se čini da je baš takav pristup pridonio osvajanju nagrada, pa i samog Oscara.
Dobitnici Oscara obično dobivaju pozive u Hollywood...
Istina. Dobio sam mnoge ponude i nijednu nisam odbio, ali zasad želim ostati u Njemačkoj i raditi filmove na jeziku i u prostoru koji najbolje poznam.
Pretpostavljam da vam je ponuđeno i da “Zemlju igračaka” snimite kao dugometražni film.
Da. Ali mislim da to baš nema smisla. Ima bezbroj drugih zanimljivih priča koje bi vrijedilo snimiti, a “Zemlja igračaka” najbolje funkcionira u ovom obliku u kojem je napravljena.