Dobrodošla veleposlanice Kolinda!

Vijest da je Kolinda Grabar-Kitarović primila vjerodajnice od predsjednika Mesića i da već sljedeći tjedan dolazi u Washington gdje će početi četverogodišnji mandat hrvatske veleposlanice u Americi, oduševila je veliku većinu naših iseljenika.

Njihove pozitivne reakcije na imenovanje bivše ministrice potvrđuju da iseljeništvo i dalje pažljivo prati što se događa na hrvatskoj unutrašnjoj i vanjskoj političkoj sceni te da nisu imuni u iskazivanju osjećaja prema onim političarima ili veleposlanicima za koje drže da su pozitivni, kao i za one čije bi mandate najradije zaboravili.

Kolinda Grabar-Kitarović prva je žena veleposlanica u Americi nakon što su Hrvatsku ovdje predstavljali dr. Frane Vinko Golem (prije američkog priznanja), a nakon travnja 1992. godine dr. Petar Šarčević, Miomir Žužul, Ivan Grdešić i Neven Jurica. Biti veleposlanikom u Washingtonu velika je čast, ali je to i jedno od najodgovornijih diplomatskih odredišta u svijetu.

Ono čime je veleposlanica Kolinda Grabar-Kitarović privukla pažnju hrvatskog iseljeništva ima uporište u događanjima oko nedavnog ulasku naše zemlje u nestalno članstvo Vijeća sigurnosti. Na susretu s “izabranim” iseljenicima koje je organizirano povodom boravka premijera Ive Sanadera na sjednici Opće skupštine UN-a u listopadu prošle godine, prigodni govor o aktivnostima MVP održala je i Kolinda Grabar-Kitarović.

S posebnom je pažnjom govorila o značajnoj ulozi hrvatskog iseljeništva u procesima lobiranja za ulazak u NATO i EU. Zahvalila je izvandomovinskoj Hrvatskoj, a tridesetak uzvanika pobrinulo se da i drugi iz hrvatske zajednice saznaju što se događalo na tom primanju.

Bilo je i pozitivnih komentara o Kolindinu lijepom izgledu, ponašanju i izvrsnom poznavanju engleskog jezika. Tko uostalom voli vidjeti depresivne ili nervozne diplomate? Dan kasnije Hrvatska je pobijedila Češku i uspjela prvi put ući u Vijeće sigurnosti, najvažnije političko tijelo UN-a. Kolinda Grabar-Kitarović je odmah tražila od naše diplomacije da pozove predstavnike hrvatskog iseljeništva da bi zajedno proslavili vanjskopolitički uspjeh Hrvatske.

Nisam sigurna da su drugi iz njezine blizine dijelili s njom ideju o potrebi da se slavi s iseljeništvom. Preuzimajući vjerodajnice Grabar-Kitarović je na Pantovčaku rekla da “će posebnu brigu voditi o hrvatskoj zajednici u SAD” naglasivši da su oni “jedan od mostova između Hrvatske i Amerike”. Brojni su mi iseljenici pohvalili te riječi nove veleposlanice, a njezina izjava pročitana je na svim hrvatskim radiopostajama širom Amerike.

Govorili su u raznim prigodama slične rečenice i drugi naši veleposlanici, ali iseljeništvo osjeća da s dolaskom Kolinde Grabar-Kitarović stiže i njihov iskreni prijatelj u Ameriku. Veleposlanica će nakon što se stiša euforija oko pozivnice za NATO i Busheva posjete Hrvatskoj imati dovoljno vremena da posjeti sve hrvatske zajednice u SAD-u te “razbudi” iseljeništvo koje je velikim dijelom izgubilo povjerenje u mnoge institucije RH, što se najbolje vidi po smanjenom broju ulaganja u Hrvatsku kao i gubitku interesa za povratkom.

Kolinda Grabar-Kitarović pred sobom ima i podjednako ozbiljnu zadaću koju je najavio i američki veleposlanik Robert Bradtke u razgovoru za Glas Amerike, gdje je naglasio da nova veleposlanica i on zajedno s diplomatskim osobljem u Washingtonu i Zagrebu moraju iskoristiti sve mogućnosti koje će otvoriti Bushev posjet kako bi proširili i produbili hrvatsko-američke odnose. I na tom putu bit će značajna pomoć američko-hrvatskih udruga i gotovo milijunske iseljeničke zajednice.