Događaji koji su promijenili Franju Asiškog

Danas slavimo svetkovinu sv. Franje. Sv. Franjo i danas govori na različite načine. Zanimljivo je vidjeti koji su događaji promijenili njegov život. U Franjinu se životu sve počelo mijenjati kad se ozbiljno pozitivno počeo baviti, komunikološki rečeno, intrapersonalnom komunikacijom. Toma Čelanski kaže da se na kraju prvog razdoblja svoga života dao na “sređivanje svoga neispravnog mišljenja” i “počeo je drugačije misliti”. (1 Čel 3 )Zatim sljedeća dva događaja su posebno utjecala na to: 1. događaj susreta s Kristom u snu u Spoletu 1205. godine i 2. događaj susreta s Kristom u crkvi sv. Damjana 1206. godine.

Franjo je htio, kao i većina ostalih mladih Asižana, a to je i danas (san) cilj mnogih mladih osoba, steći brzo društveni status i priznanje. Nakon bolesti ozbiljno je promišljao što dalje činiti u svojem životu. Ponovno je poželio biti vitez. Zato je pošao u Apuliju pridružiti se snagama grofa Gentila da Manopella, koje su se borile protiv Fridricha II. Na putu prema Apuliji, točnije u Spoletu, umoran usnuo je san kako razgovara s Kristom. Taj razgovor potakao ga je na ozbiljno razmišljanje o sebi, o svojem daljnjem životu i uopće o smislu života. Komunikološki ispravno kaže Julien Green da je ovaj događaj vrlo bitan u životu svetog Franje, iako neki smatraju da je taj razgovor bio plod groznice i pričinjanja (imaginacije) varke.

Dijalog između Franje i toga glasa bio je: Glas: “Kamo namjeravaš ići2? Franjo: “U Apuliju2., Glas: “Reci mi, Franjo, tko ti može više koristiti, gospodar ili sluga”? Franjo: “Gospodar”. Glas: “Zašto onda ostavljaš gospodara radi sluge, i kneza radi njegova podložnika?” Franjo: “Gospodine, što hoćeš da učinim?” Glas: “Povrati se u svoj rodni kraj, jer ću tvoje viđenje na duhovan način ispuniti”. (2 Čel 6). Nakon tog čudesnog susreta Franjo se vratio u Asiz. Povratak ga je potakao na ozbiljna promišljanja.

Franjo je često pohađao u polju malu trošnu crkvicu sv. Damjana koje je u blizini Asiza. Mnogo je vremena provodio u molitvi i razmišljanju pred raspelom, koje je bizantskog stila.

Franjo je bio čovjek molitve. Na početku svog obraćenja molio je u crkvi sv. Damjana pred križem: “O uzvišeni i slavni Bože, rasvijetli moje srce! Daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu, savršenu ljubav, duboku poniznost, osjet i spoznaju, da opslužujem tvoje zapovijedi. Amen”.

Jednog dana 1206., dok je molio i razmišljao pred tim raspelom čuo je glas: “Franjo, idi, popravi mi kuću moju koja se, kako vidiš, sva ruš”. (1 Čel 9 i 2 Čel 10)

Ta dva susreta s Kristom u Spoletu i u crkvici sv. Damjana promijenili su Franjin život.

Nakon dubokog i ozbiljnog promišljanja o sebi, smislu življenja, svojem daljnjem životu promijenio se i Franjin odnos prema drugima. Komunikološki rečeno, nakon izgrađene intrapersonalne komunikacije, iako se ona izgrađuje cijeli život, počinje se kvalitetnije mijenjati i njegova interpersonalna komunikacija. Za to je najbolji primjer susret s gubavcem.

U oporuci kaže: “Dok sam bio u grijesima, bilo mi je previše odurno i pogledati gubavce. I Gospodin me sam dovede među njih i počeh suosjećati s njima. Dok sam se vraćao od njih, pretvori mi se u duhovnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše odurno”. (OR 1)

Svima koji danas slave sv. Franju neka je sretna svetkovina!