Dok mu je Stanimirović 
iza leđa, Pupovac ne može 
difamirati Džakulu

Cijela je priča o srpskom pitanju, koja se poput sapunice razvlači medijima, pa Josipović još jedino u Red Carpetu nije nešto rekao o Pupovcu od prvog dana bilo “krivo srastanje”, da posudim Štulićev izraz.

Naime, anacionalna dimenzija politike hrvatskih komunista nije se vidjela samo u amputaciji Boke i Srijema, ta je politika onemogućila normalan razvoj Republike onog trenutka kad su ustavom definirali Hrvatsku kao zemlju podijeljena suvereniteta pa su “hrvatski i srpski narod” bili nositelji suvereniteta.

Iz te ustavne forme iznjedrio se abnormalan utjecaj Srba u Hrvatskoj i formirale su se dvije razine srpske političke svijesti. Pročetnička, Džakulina i Martićeva, koji su priču o ratu preveli kao legalizaciju velike Srbije i titoističku Pupovčevu, koja trajno gradi paralelne institucije, dva “ravnopravna naroda”.

Do posljednjeg daha, dok god nije postalo kristalno jasno da više nikad ništa neće biti kao prije, Pupovac je uporno govorio o “naša dva naroda”! Džakulu i Martića moralo se vojno poraziti, a Pupovcu je netko već jednom morao reći da je dosta ekskluzivističke pozicije sa specijalnim pravima jedne manjine koja se ovlastima, moćima, novcem, medijima, funkcijama, ulaganjem pustih milijardi eura u povratak Srba, utjecajem u međunarodnoj zajednici sa starim kviskom iz Londona, pretvara po političkoj snazi u narod, ne dijeleći službeno suverenitet kao u Titovo doba, ali jedva nešto manje odlučujući o svakoj relevantnoj točci hrvatske politike.

Netko je morao kriknuti da Hrvatska više ne može do iznemoglosti plaćati bjanko fakture činjenici da Pupovac i njegovo društvo nisu digli ruku na Hrvatsku! Josipović mu je to rekao u lice, no nisam siguran svode li se Josipovićeve namjere samo na ispravljanje povijesnog defekta.

Naime, Hrvatska ne treba kao predstavnike Srba rashodovane martićevce poput Džakule, zemlja će sutra iskreno prigrliti političare poput Živka Juzbašića, dr. Đorđa Pribićevića, čestitog Srećka Bijelića i svih onih koji ne samo da nisu ruku digli na Hrvatsku, onih koji je nisu reketarili, niti su srpstvom trgovali. Kako se takvi političari nisu afirmirali, razvoj srpskog pitanja u Hrvatskoj je “krivo srastanje”, sve tamo od ustanka u Srbu, kad su četnici i partizani, ruku pod ruku, poklali Boričevac, do danas kad jedni oružjem, a drugi ucjenama muče Hrvatsku.

Upućeni tvrde da je sve zakuhalo staro zlopamtilo Stipe Mesić koji do Mirogoja neće oprostiti Josipoviću ideju da se ukine Mesićev ured. Napad na Josipovića bio je žestok, a zanimljivo da javnost dosad nije čula punu informaciju o Josipovićevim problematičnim nekretninama, odnosno stanovima, iako je temu načeo još Bandić u drugom krugu izbora, javnost ni danas ne zna ništa o razmjerima afere ZAMP i realnoj Josipovićevoj umiješanosti u tu priču premda je Index aferu otvorio prije ljeta, kao što prvi put javnost čuje priznanje da je Pupovac reketario bivše vlade čak i to da način na koji se novac vrtio oko srpskih institucija asocira na srpsku Fimi mediju!

Josipovićeva žestina i otvorenost u kojoj neki dan otvoreno kliče “ja sam vođa hrvatskih Srba, a ne Pupovac” sugerira da je ljevica krenula u ofenzivu s novom strategijom u kojoj se ona postavlja kao poželjno političko gnijezdo za hrvatske Srbe. Pupovca će se vjerojatno nastavkom priče o srpskoj Fimi mediji, daljnjim tezama o reketarenju, moguće i jasnom pokazivanju puta novca htjeti difamirati i poslati u mirovinu kako bi se ispred hrvatskih Srba sutra postavila dilema hoćete li glasovati za SDP ili HNS ili za abolirane četnike koji su poput Džakule bili dio oružane pobune, što bi glasove masovno trebalo kanalizirati prema SDP-u.

S druge strane pokušaj da Pupovac na bilo koji način difamira Džakulu tezom da je dignuo ruku na Hrvatsku posve je prozirna dok god iza leđa Pupovcu gledamo Stanimirovića i sjetimo se teze da je pad vukovarske bolnice “bio pad posljednjeg ustaškog uporišta u Vukovaru!”

Od onog trenutka od kad je Pupovac prigrlio Stanimirovića, ta činjenica da Pupovac metka nije opalio na Hrvatsku nema više nikakvu težinu. Milorad Pupovac neće tu bitku izgubiti bez ispaljena metka, njegove tradicionalne izvrsne veze s britanskim veleposlanicima jasno govore da je imao izvrsno vanjskopolitičko zaleđe, pa Milanovićevo oprezno branjenje Pupovca sugerira da su vanjskopolitičke intervencije za Pupovca već stigle!

Povede li Josipović Džakulu u najavljeni nerazumni posjet Beogradu, to će biti signal Pupovcu da se od njega očekuje samo da izračuna koliko ima do mirovine.