Kolumna

Dok se odrasli bave masturbacijom, mladi su nam nepismeni

Foto: 'Sanjin Strukic/24sata'
Dok se odrasli bave masturbacijom, mladi su nam nepismeni
Foto: Pixsell
Instagram
Autor
Marko Biočina
31.08.2013.
u 12:00
Britanski petogodišnjaci računaju s razlomcima, a srednjoškolci stječu znanja iz robotike. Mi još ne povezujemo obrazovanje s 
(ne)zaposlenošću
Pogledaj originalni članak

Potpuno u neskladu sa svojim karakterom i ratobornim stilom javne komunikacije ministar obrazovanja Željko Jovanović odlučio je odustati od dijela spornih odredbi famoznog 4. modula zdravstvenog odgoja hrvatskih učenika, no priča tu ipak neće završiti. Udruga Vigilare već je najavila da će protiv Jovanovićeva modela zdravstvenog odgoja podnijeti još jednu ustavnu tužbu, a agilni je šef te udruge Vice John Batarelo pozvao roditelje da djecu ne puštaju na satove zdravstvenog/spolnog odgoja. Koliko će roditelja to i učiniti, može se samo nagađati, no sasvim je jasno da je o zdravstvenom odgoju konsenzus ili barem kompromis nemoguće postići. Ako se već ne možemo dogovoriti što bi naša djeca trebala učiti o spolnosti, možemo li se barem dogovoriti što će učiti iz matematike? Jer, u pozadini teških ideoloških bitaka o tome trebaju li osnovnoškolci učiti o masturbaciji ili ne, hrvatski učenici bilježe sve slabije rezultate na osnovnim obrazovnim kriterijima – matematičkoj, čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Još 2009. objavljeni su rezultati međunarodnog OECD-ova istraživanja o znanju i stupnju obrazovanja 15-godišnjaka – po kojem, primjerice, 40 posto mladih Hrvata ne prolazi osnovnu razinu matematičke pismenosti, a u svim kategorijama zaostaju i po nekoliko vrijednosnih razreda za vršnjacima iz Kine. Znatan broj učenika obuhvaćenih tim istraživanjem danas su 18-godišnjaci koji upravo ulaze na, ovaj put zajedničko europsko tržište rada. S obzirom na rezultate istraživanja, logično se zapitati – s kakvim šansama? Ipak, da bi se spoznalo da postoji kronična bolest u hrvatskom obrazovnom sustavu, nije potrebno čak ni provoditi opsežna istraživanja. Dovoljna je statistika. U proteklih šest godina broj studenata u Hrvatskoj porastao je sa 152 na 200 tisuća. U Hrvatskoj trenutačno postoji 1300 studijskih programa na 130 visokih učilišta u čak 40-ak gradova. Samo u posljednjih pet godina u Hrvatskoj su otvorena čak 32 visoka učilišta. Ipak, kakvi su efekti te ekspanzije visokog obrazovanja na domaće tržište rada i ekonomiju? Evidentno je da naša djeca u obrazovnim institucijama ne stječu znanje kakvo im je potrebno da bi konkurirali u današnjoj globaliziranoj ekonomiji i društvu. Ta činjenica, da nam potomci u školama koje skupo plaćamo dobivaju tek jednosmjernu kartu za burzu rada, čini se znatno razumnijim razlogom da ih izvučemo s nastave nego to što će im netko pokazati kako se navlači kondom na bananu. Nažalost, kolika je svijest o važnosti obrazovanja, može se jasno zaključiti iz posljednjeg Eurobarometra, istraživanja javnog mnijenja građana EU. Čak 76 posto hrvatskih građana smatra da je najveći problem njihove zemlje nezaposlenost, dok je zbog stanja obrazovnog sustava zabrinuto tek jedan posto. Rijetki Hrvati očito pomišljaju da su ta dva problema povezana. Ipak, dok se u Hrvatskoj bije ljuti boj o tome hoće li se djecu podučavati o kontracepciji ili apstinenciji, britanska je vlada predstavila svoju reformu obrazovnih programa. Mali Britanci tako će već s pet godina učiti računati s razlomcima, sa sedam će se upoznati s osnovama računalnog programiranja te osnovama elektrotehnike i elektronike. U srednjim školama pak svi đaci morat će naučiti korištenje 3D printera i laserskih rezača, osnove robotike te implementaciju mikročipova.

– Ovo je revolucija koja je ključna za budućnost Britanije u desetljećima koja dolaze – poručio je na predstavljanju reforme britanski premijer David Cameron. Kakva će biti budućnost Hrvatske? Na to pitanje nitko ne daje odgovor – ni vlast, ni oporba, ni paraklerikalni samoreklameri poput Vice Johna Batarela. U vrijeme dok je popularno pozivati na nacionalne konsenzuse, evo sasvim konkretnog prijedloga političkim strankama, civilnim udrugama, biskupima, sindikatima i poslodavcima. Sjednite i usuglasite se o tome što hrvatski učenici moraju naučiti danas da bi sutra mogli stvarati novu vrijednost. Problem je samo jedan. Definiramo li precizno koja su znanja i vještine nužan sadržaj uspješnog obrazovnog sustava budućnosti, vrlo brzo otkrit će se koji od onih koji o tom sustavu odlučuju tih istih znanja i vještina – nemaju.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.