Domljan prikriva vlastiti kukavičluk

SUBOTA, 29.5. - Ministar Vukelić glavni lik komedije: "Tko to tamo puca"

Trebalo bi pitati građane Hrvatske što misle o vojnoj suradnji između Hrvatske i Srbije. Bit će da je razveselila obitelji petnaest tisuća poginulih, stotine tisuća branitelja, protjerane iz. tzv. Krajine, logoraše iz srbijanskih logora i obitelji nestalih. Posebno bi pak mogla razveseliti sudionike “Oluje” koju službena Srbija smatra genocidnom te traži da se zabrani proslava obljetnice te oslobodilačke akcije. Osim toga, ta bi suradnja mogla obogatiti znanja i sposobnosti HV-a, koja bi mogla preuzeti nešto iz tradicije četništva koju njeguje Srpska vojska.

Mogli bi koristi imati i autori komedija jer je jako inspirativna suradnja vojski dviju nedavno zaraćenih zemalja od kojih jedna još drži pod okupacijom dio teritorija druge (Šarengradska ada itd.). Komediografi bi mogli posegnuti i za biografijom hrvatskoga ministra obrane Branka Vukelića, kojemu bi ta suradnja bila prirodni nastavak držanja u devedesetima. On je navodno bio dezerter. Marljivo se odzivao na sve vojne vježbe JNA do 1989., ali nije se odazvao pozivu za mobilizaciju u Domovinskom ratu te je u vojnim dokumentima do 1994. godine u rubriku “nacionalnost” upisivao riječ “Jugoslaven”. Tko dobro ulaže u budućnost kakvu želi – i dočeka je!

NEDJELJA, 30.5. - Domljan prikriva vlastiti kukavičluk

Tuđman isprva nije vjerovao u kolektivne odluke, u demokraciju, nego u pojedince. Pogotovu je s njim bilo sitnijih trzavica pošto je rekao da Sabor nije potreban te postoji samo da se zadovolji Zapad. Tako se prvoga hrvatskog predsjednika danas, na Dan Hrvatskoga sabora, prisjeća prvi predsjednik hrvatskoga parlamenta Žarko Domljan. Svrstao se tako u red savršenih sudionika Tuđmanova vremena koji vole govoriti o Tuđmanovoj nesavršenosti.

Toliki će reći da je Tuđman dijelio Bosnu, ali nigdje dokaza. Da je njegov režim bio silno represivan, a nigdje nijedne žrtve represije. Toliki su govorili (Mesić s posebnim užitkom) i pisali da su on i obitelj mu pokrali milijarde dolara, a kad se ta laž istrošila, izmišljaju kako su Tuđmanovi “bankrotirali”. I tako unedogled. A zašto Domljan govori o njegovu podcjenjivanju Sabora? Pa zato da uzdigne sebe kao prvoga predsjednika Sabora i kao demokrata koji ima pravo koriti “nedemokratskog” Tuđmana.

I doista, čovjek je u pravu jer rijetki su u povijesti tako hrabro vodili parlament! Na primjer, netom prije nego što je na znamenitoj sjednici Hrvatskog sabora u Ininoj zgradi, sa svim rukama u zraku, izglasovana Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, Žarko je Domljan kukavički pobjegao!

PONEDJELJAK, 31.5. - Vojko Obersnel za Šerbedžiju misli da je Matan

Gradonačelnik Rijeke, esdepeovac Vojko Obersnel, postaje sve zanimljiviji. Istina, po paradoksima. Hvalospjevi i samopjevi o njegovu poštenju mogli bi ispuniti cijelu knjigu, a eto, zanimanje za njega zbog nepodopština oko riječke tržnice teških desetke milijuna kuna pokazali su policija i tužiteljstvo, pa će drug Vojko morati na sud. Za razliku od hrvatske javnosti koja već godinama uporno slavi “holivudsku zvijezdu” Radu Šerbedžiju, slavnoga glumca Obersnel teško ponižava.

Šerbedžija bi, naime, ako je vjerovati pohvalama njegovim uspjesima, morao biti bogatun čiji se imetak mjeri desecima milijuna dolara. A na što ga svodi Obersnel? Gotovo na socijalni slučaj, pa u povodu pokretanja glumačke akademije u Rijeci kaže: “Ako to podrazumijeva rješavanje stambenog pitanja za gospodina Šerbedžiju u vremenu njegova angažmana, želimo pomoći.” Hoće li se tako u Rijeci ponoviti splitska priča o Miroslavu Radmanu kojega je kao svjetsku znanstveničku zvijezdu država obasula izdašnom darežljivošću, ili bi ipak Šerbedžija, ako slavu koju uživa u Hrvatskoj preračunamo u novac, mogao vrlo lako sam sebi kupiti stan ili kuću!? Neće valjda kao Matan, kojega je tako maestralno odigrao, stambeni smještaj isprosjačiti!

UTORAK, 1.6. - Hoće li Josipović upotrijebiti potporu ili će njega upotrijebiti

Već godinama postoji mit o velikoj važnosti predsjednika države. Na njegovo je stvaranje utjecalo i Tuđmanovo vrijeme, ali otkad su predsjedniku smanjene ovlasti, njegov utjecaj na gospodarstvo i kakvoću života građana ne postoji. Unatoč tome, Mesić je deset godina glumio dužnosnika presudnoga za zemlju. Osim što je izjavama i odlukama dio javnosti uveseljavao, a dio iritirao – gotovo ničega drugoga nema u bilanci njegova desetljeća.

A kako bi onda nečega moglo biti u bilanci prvih sto dana Ive Josipovića? Ipak, on bi mogao učiniti nešto opipljivo u nečemu što se već može nazvati “bosanskom politikom”. I u BiH i u svijetu plješće se njegovim posjetima toj državi. Hoće li tu potporu upotrijebiti ili će biti upotrijebljen? Iluzorno je očekivati da će se Hrvati masovnije vraćati u RS, ali bi bilo dobro da se bar zaustavi njihovo iseljavanje iz BiH. A ono se neće zaustaviti bez zajamčene suverenosti Hrvata, to jest bez trećega entiteta, bez hrvatske administrativno-teritorijalne jedinice. Ne zauzme li se Josipović za to rješenje, njegova pomirbena misija u BiH poslužit će tek za to da se Hrvati pomire s preustrojem te države na svoju štetu. I ne bi to bio prvi hrvatski državnik koji je više služio drugima nego svojoj domovini.

SRIJEDA, 2.6. - Crkva na tržištu: Majka Božja ili Edo Maajka - svejedno

Neka nas ne iznenadi ako jednoga dana negdje u slavu Gospina blagdana nastupi Edo Maajka. Da bi se to moglo dogoditi, najavljuju mladi splitski bogoslovi koji sa svojim hip-hop filmićem i sličnim iznenađenjima obogaćuju Susret mladih u velikoj dvorani splitskog Sjemeništa, i to u organizaciji Nadbiskupskog ureda za mlade. Mladi katolici u crnim haljecima i hip-hop koreografiji u filmiću osvajaju internet i televiziju. Kad se već na svijet ne može utjecati, treba mu se prilagoditi pa će se doprijeti i do brojnije publike – što se u Splitu i dogodilo.

Tako bogoslovi, a preko njih i Crkva, legitimiraju jedan stil i milje koji obilježavaju raskalašenost, razvrat, narkomanija, zločini, gangsterizam, pohlepa, najprimitivniji ispadi na dodjelama nagrada te drugi poroci posve suprotni duhu kršćanske vjere? Čini li se to zato što ponestaje vjernika i što slabi zanimanje za svećenički poziv? Crkva se otvara tržištu, na kojem mladima prodaje zabavu kao što su pred hramom svoju robu prodavali trgovci kojima je Isus porazbacao stolove. Veličina kršćanstva nije u njegovoj prilagodljivosti nego u njegovoj izvornosti koja je opčinjavala najveće svjetske umove od Krista do danas. I poticala najdublje misli. Sad se iz dubina sve više seli u plićak. Majka Božja ili Edo Maajka – svejedno.

ČETVRTAK - Banovićkin pamflet od kojega su stradali Stepinac, Lustig i Sedlar

Sudjelovanje redatelja Jakova Sedlara s filmom “Pravednik Stepinac” na zagrebačkom Jewish Film Festivalu, što ga organizira oskarovac Branko Lustig, razgnjevilo je ljevičarku Snježanu Banović, pa mu je posvetila pamflet, u kojem su stradali i Sedlar i Stepinac i Lustig. Pozornost mi je privukla opaska kako su se “neki upitali što taj konzervativni i ultradesni filmaš uopće radi na festivalu o holokaustu”. Dakle, i konzervativizmu se osporava moralno pravo na sućut prema Židovima. Imalo upućeniji znaju da je Izrael jedna od najkonzervativnijih zemalja i da su upravo nasljeđivanje židovskih tradicija, vjerska i nacionalna osviještenost rodno mjesto bolnog sjećanja na holokaust i štovanja njegovih žrtava.

Zašto ne bi tako bilo i u Hrvatskoj? Zar baš kršćanska i konzervativna Hrvatska nema tu “povlasticu” da bude moralni orijentir za prepoznavanje zla i nepravdi prema Židovima? Zar nemamo toliko dokaza da su ljevičari i Židove, i Srbe, i Rome i njihova stradanja u Hrvatskoj uvelike upotrebljavali za svoje vlastohleplje? Napokon, tko u Hrvatskoj bolje i više od konzervativaca i kršćana baštini i čuva najblistavije židovsko djelo u povijesti – Stari zavjet? Banovićka očito baštini tradiciju revolucionara koji su Bibliju po gradskim trgovima vezali za magareće repove!

PETAK, 4.6. - U paljbi po Bandiću obnavlja se komunistička praksa

Ima u SDP-u i razumnih stajališta o zagrebačkom gradonačelniku Bandiću. Oni bi se dali sažeti u nekoliko riječi – ne pljujmo se, surađujmo. I sreća je što dolaze od vodećih socijaldemokrata – Milanovića i Bernardića. U paljbi po Bandiću obnavlja se komunistička praksa – bez obzira na to kakva mu je politička karijera i što je u njoj bilo dobro, treba ga prokazati kao ništicu. A vrhunac te paljbe bio je dolazak prosvjednika iz Varšavske pred gradsko poglavarstvo s kuferima i jasna rasistička poruka – smeće hercegovačko, pakiraj stvari i vrati se u svoj primitivni zavičaj.

Kad bi se tim urbanim militantima reklo da ih vode oni koji baš nemaju neko uvjerljivo zagrebačko i hrvatsko rodoslovlje, gromoglasno bi vas optužili za ono što ih same resi – za rasizam i ksenofobiju. Bandić je najavio i peti pohod na gradonačelničko mjesto, pa će SDP-u trebati vještine da mu kandidat u rivalstvu s njim uvjeri Zagrepčane da će biti iskreniji i djelotvorniji od njega, da će više od njega učiniti za najsiromašnije i najobespravljenije i da će u svim područjima Zagreb biti bolji, sačuvaniji i izgrađeniji. U protivnome SDP bi se mogao poskliznuti i teško zažaliti što se u gradu s gotovo milijun stanovnika u protivljenju Bandiću poslužio terorom neznatne manjine i s njom poistovjetio.